Isto što i ''hvala'', samo mnogo lepše i kulje. U svetu degenerika, šiparica i dukatlija, u kom niko ni ''hvala'' ne ume da izgovori, reći ''blagodarim'' može da predstavlja poseban užitak onome ko to izgovara, a da na licu onog kome je reč upućena ostavi onaj zbunjeni, beli izraz, što izgovaraču može pružiti dodatno zadovoljstvo.
U prodavnici:
- Dobar dan, kako ste?
- Dobar dan... :kasirka ne ferma mušteriju ni 2%:
- Kako je divan dan.
- :kasirka i dalje ne konstatuje, jednim krajičkom oka vireći u ''Svet'', naplaćuje i baca kusur ispred sebe onako džukački i šiparički, pošto je rondulja koja samo to i ume:
- Mlada damo, najlepše blagodarim!
- :mlada dama pada u rebus jer nije navikla na finoću:
- :odlazi zadovoljan:
Divan izraz zahvalnosti koji se izgubio iz svakodnevnog govora.
- Izvolite gospodine.
- Blagodarim!
Zahvaljenje vukajlijašu za datu zvezdicu (dodato u omiljeno)
- Evo ti Patrik
- Blagodarim.