Vapaj čoveka koji je došao na peti namešten konkurs za redom, sa svim mogućim i nemogućim diplomama i pohvalama koje je skupio za života, obrijan, podšišan, obučen u novo odelo koje mu je keva kupila baš za tu priliku. Odbijen je kao loša i skupa kurva, rečeno mu je da će ga nazvati, javiti mu mejlom.
-Pa dobro gospodine vaš CV je impresivan. Fakultet, solidan prosek, engleski vidim govorite, nemačkim se služite, poznajete računare i internet. Sjajno! Imate li položeno za kola?
-Imam! Imam i za kamion položeno.
-I kamion, bravo! Odslužili ste vojsku?
-Jesam.
-Imate li dve godine radnog iskustva?
-Nisam stigao!
-Šta niste stigli, moliću?
-Imam 24 godine, kako da završim fakultet, naučim jezik, položim za kola, odslužim vojsku i radim dve godine?! Jednostavno, nisam imao vremena.
-Raspolažete li još nekim znanjima?
-Raspolažem! Koljem svinje, topim čvarke, vozim traktor, stavljam kis'o kupus, mesim pitu zeljanicu, pimplujem preko tristo i znam opraviti kad curi u kupatilu...
-Gospodine postali ste neozbiljni?!
-DAJ MI POS'O, POS'O MI DAJ!
-Nazvaćemo vas da vam javimo šta smo odlučili, ustvari pustićemo vam mejl.
-Ma jebite se vi u dupe!