Arhaizam glagola "kasniti". Ne zna se šta se tačno desilo, ali negde sedamdesetih ili osamdesetih godina dvadesetog veka, svi su prestali da "docne" i počeli da "kasne".
Kako? Zbog čega? Otkud uopšte to "docniti" i zašto baš "kasniti"? Pre ćemo možda shvatiti zašto je Dinkić ministar finansija ili zašto Englezi voze levom stranom.
Bilo kako bilo, ovaj glagol je bio u velikoj upotrebi i nije zvučao glupo kao što je to danas slučaj. Ni starije generacije ga više ne koriste. Jednostavno, ovog glagola su svi odrekli preko noći kao Alen Islamović rokenrola. Ipak, on i dalje izbija na površinu u nekim starim serijama, filmovima i davno štampanim knjigama.
1968. godine negde u Beogradu:
-Živadine, moramo razgovarati?
-Što, šta se desilo?
-Nisam sigurna, ali...
-Šta je Boga mu poljubim, govori!
-Uh... Mislim da sam trudna?
-Molim?! Jesi li sigurna?
-Nisam, ali najverovatnije će biti da sam trudna...
-A odakle ti to?
-Docni mi.
-Docni ti? Koliko dugo?
-Već dva meseca.
-Dva meseca! Pa to uopšte nije malo, znaš bre ti šta je dva meseca! Čekaj...alo bre, pa mi nismo bili zajedno pre dva meseca, zabavljamo se tek tri nedelje!
-Živadine, mislim da stvarno nije vreme za to tvoje cinično cepidlačenje! Oš ti mene da ženiš ili da zovem tatu, pukovnika JNA koji je veliki ljubitelj vatrenog oružja, a bogme i hladnog?