Osoba koja vodi imaginarne ratove, vidi probleme i razne znakove tamo gde ih nema. Osoba velikog srca, građena k'o stalak za infuziju. Šmeker, ali samo u svojoj glavi. Najbolji drug mu je realni Sančo Pansa. Njemu je alkohol hrana za telo. On ne pije zato što hoće, nego zato što mora.
Don: Sančo, pogledaj onu devojku, najlepši cvet, koji se može naći u ovo vreme, vreme globalnog zagrevanja i velikog zagađenja vazduha. Kapljica vina u moru vode. A još me i gleda.
Sančo: Ooo moj dobri Kihote, ta majska ruža, taj lepi cvetak te gleda, ali te gleda i sav narod iz ove kavane. Naime, malopre te je saplela stolica, a pre toga si peglirao na poslužavnik.
Don: Sančo, prijatelju, ne budi pesimista, sad ću odšetati u nove vojne pobede, neće mene mala neprijatnost ometi u ovom uzvišenim poduhvatu.
Sančo: Al' će te ometi njen voljeni, radnik obezbeđenja, iliti jednostavno izbacivač.
Don: Ne bije boj svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka.
Sančo: Jeste Done, al' ovaj ima veće srce i od tvoje ljubljene.
Don: Ma šta ti znaš. Lepotice, lepo je rat ratovati sa lepim devojkama. Moje srce za tobom krepa. Moj te tukidid neizmerno voli. Moja se duša za odnos s' tobom moli.
Ljubljena: O svetli Kihote, ja ne bih ratovala sa tobom, al' moj dečko bi vrlo rado.
(nakon bolnih 24 minuta u urgentnom centu)
Don: Oj Sančo, moj vodiču, prijatelju jedini. Hvala ti što si uvek bio uz mene.
Sančo (u sebi): Sančo, Sančo u dupe te ljubim realističko, kud mu ranije ne izbi sulude ideje iz glavudže.