Krajnji stepen spremnosti muškog bolnog organa.
3 sata ujutru, noćna 610-ka. Bus je prazan, sem vozača, neke babe, para od 17-18 godina, i mene. Ovo dvoje se 'vataju na sedištu, samo što se ne pojebu, baba gleda i maše glavom.
Devojka: Šta je bilo, baba, šta gledaš, ti bi isto ovako, a?
Muk par sekundi.
Baba: E, mala, ja kad sam bila tvojih godina, ja idem jednom stranom ulice, a on drugom, ja mu mahnem, a njemu se digne k'o ustanak 1804. Vidi šta ti sad moraš da radiš da bi to postigla...
*tajac i dva ošamućena pogleda*