Izraz je nastao od klepetuše, tj. zvona koje se kačilo na vrat ovna predvodnika. Često se primenjuje u svakodnevnom govoru, i označava bilo kakvu buku karakterističnu po tome što se jedan ili par istih tonova ponavljaju iznova i iznova sa kratkim i jednakim momentima tišine između ponavljanja.
- Ovo mora da je Mile sa stadom, ovako samo njegov ovan klepeće.
----------------------------------------------------------
- Šta ti klepeće ovo pod haubom?
----------------------------------------------------------
- E, bolje ti izuj te štikle da ne klepećeš po laminatu, ako probudimo ćaleta, jeb'o sam ježa!