Dečak sa Kosova.
Utakmica odigrana izmedju reprezentacija Srbije i Turske, na stadionu "Gazimestan", 1389. godine. Selektor Srbije, Lazar Hrebeljanovic, okupio je ekipu iskusnih igraca, ali sputanih neprakticnim dresovima, koji su otezavali kretanje, dok je s druge strane turski selektor Murat sastavio tim sa mnogo vise igraca( u to vreme nisu postojala ogranicenja za broj igraca na terenu), koji su nosili moderne(po tadasnjem shvatanju) svilene dresove, te su bili mnogo pokretniji. Zbog velike razlike u broju igraca na terenu, turska reprezentacija je stekla veliku razliku u poenima, ali je zahvaljujuci iskustvu naseg pleja, Milosu Obilicu, koji je uspeo da sam prevari kompletnu tursku odbranu i da postigne pogodak pred sam kraj meca, utakmica zavrsena tesnom pobedom naseg tima.
Događaj koji se, sad već tradicionalno, odigrava svake godine oko septembra meseca podno Narodne Skupštine Srbije u Kosovskoj ulici. Cilj ove manifestacije borba za pravu stvar i istrajnost da se na tom putu ne poklekne.
Naime, tu se nalazi jedna od dve knjižare u gradu gde se sigurno mogu kupiti odgovarajući udžbenici za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje od devet izdavača u kojima svako štampa svoju verziju.
Dodatnu nervozu i bacanje u iskušenje ulivaju okolni ulični prodavci knjiga koji ih sa hodočašća mame da sa pravog puta skrenu.
Samo Mali Vuk Branković pička stao bi u red tek u novembru. Ostatak ekipe čekićo bi tu još od Vidovdana.
Sjecanje na stara dobra vremena kad diplomatskih pregovora nije bilo.
velika prekretnica u istoriji srpskog naroda... da njega nije bilo, nas bi danas bilo vise nego Kineza :-)))
Bitka koju smo u srednjem veku izgubili iako smo je dobili, a u novom veku dobili iako smo je izgubili.
1389, ugarski dvor:
- Esi vido Laszlo, kako Srbi iszprašiše Turke na Koszovu, ubiše im i Murata i iszpratiše iz Evrope?
- Ali Sigiszmunde, i njima je poginuo Laszar?
- Ah, nešto dobiješ, nešto iszgubiš...1999, Slobodan Milošević, RTS:
- Građani i građanke Srbije, objavljujem da je agresija na našu zemlju završena i da smo pobedili NATO, čestitam na junačkom otporu.
Lakmus za utvrđivanje nečijeg obrazovanja u Srbiji.
-Dođi, da te upoznam, ovo je doktor Verner Popovič, profesor univerziteta u Berlinu, doktor medicine. Inače je poreklom iz naših krajeva dole.
-Drago mi je gospodine Popoviću.
-A s kim imam čast, oprostite?
-Ah, izvinite, ja sam Marko Jovanović.
-Her Jovanovič, čime se vi bavila u Berlin?
-Ma ja sam na privremenom radu ovde. Arbajten i to, klozeten, hahaa.
-Aha. Vi želite ja doći u Beograd, pomognem vašem sinu u operacijen?
-Da, da. Rekao mi je da vas pitam, ako biste mogli da dođete u Beograd, eto bilo bi lepo, na vidovdan, ako ste slobodni, tad, je znate bio kosovski boj.
-Hm, danke, videču, bit ćemo u kontakt. A što baš na taj boj?
-Pa tad je praznik u Srbiji, pobedeli smo Turčina, mamu mu... Ovaj, oprostite.
-Bite, ne znam to, al ja bi doša tad.......................................................................................
-Alo, sine, sređeno, našo sam ti tog Vernera, nego on bre ne zna kad je bio Kosovski boj, a ti bi s njim da radiš operaciju, crni Milane!
Naizgled, večiti izvor inspiracije, rodoljublja i duhovnosti srpskog naroda. U stvari, najveći zajeb u našoj istoriji. Majka svih naših opsesija izdajom, zlim Turcima, svetim Pravoslavljem i, najgore od svega, filmovima Zdravka Šotre. Doneo nam je samo nesreću, političke krize i ubistvo direktnog potomka čestitog kneza Lazara. Mit je otišao predaleko onog momenta kad je neka budala zahvaljujući Gazimestanu započela svoj uspon ka vlasti, da bi i dan-danas razne varijacije na temu Koštunica mogle na tome da skupljaju jeftine političke poene.
Jedino što se zna za sigurno jeste da su se sukobile dve vojske, poginula dva vladara i da se odigrala 15. juna 1389. Sve ostalo su manje-više puka nagađanja, legende i poluistine. Nacije tada nisu postojale, a crkva je (kao i danas) bila zloupotrebljavana u političke svrhe i sve to pada u vodu.
Kako ljudi misle da je bilo:
Vuk Branković: Uf, izdaću onog šupka Lazara, Turci imaju bolje konje i brdo dukata, a i ženu bih mogao da mu teslačim.
Šta se najverovatnije dogodilo:
Vuk Branković: Šta ako oni nesretnici ubiju kneza sutra? Moram čuvati svoju ženu i svekrvu i onog malog pederčića što piše pesme. Država će propasti kad on dođe na vlast!Kako ljudi misle da je bilo:
Knez Lazar: Gospode, podari mi snagu da spasim našu svetu zemlju, Gračanicu i druge manastire! Oče, blagoslovi nas i pričesti!
Šta se najverovatnije dogodilo:
Knez Lazar: Moram da sačuvam svoj posed i glavu na ramenima, pa da prestanem da vladam u senci Nemanjića. Aj baš da vidimo je l' ova molitva radi, ili je taj pop-Milojev Bog baš nameračio da me sjebe.Kako ljudi misle da je bilo:
Miloš Obilić: Viđećemo u polju Kosovu
Ko je vjera, ko li je nevjera!
Šta se najverovatnije dogodilo:
Miloš Obilić: Ako matori pandrkne, a ja izvedem neku budalaštinu, samo treba da mu se otarasim sina, pa ću mu teslačiti i ženu i ćerku i celu Rašku. Ima da budem novi knez!Kako ljudi misle da je bilo:
Knez Lazar: Ja ne idem u boj po tome kolika mi sila preti, već koliku svetinju branim.
Šta se najverovatnije dogodilo:
Knez Lazar: Uf, što su ovi glupavi seljani divni, idu da ginu za mene i moj posed. Niko mi ne može ništaKako ljudi misle da je bilo:
Vojnik: Za Srbiju! U boj!
Šta se najverovatnije dogodilo:
Vojnik: Za ona dva jutra zemlje što imam pod Mitrovicom! U boj!Kako ljudi misle da je bilo:
Kraljević Marko: Joooj, ne smem da zakasnim na boj, moram braniti Srbiju!
Šta se najverovatnije dogodilo:
Kraljević Marko: Nadam se da će gos'n Murat razjebati one ćaletove konkurente i doći živ i zdrav, da nastavim da mu ljubim dupe.
događaj koji veliča hrabrost srpskog naroda i čini da se srpska deca "poistovećuju" sa istim tako što će svoju "hrabrost" da pokažu rušenjem kontejnera i semafora, kao i paljenjem tuđih bogomolja.
Playboy za tržište privremeno otuđene srpske pokrajine.
bitka u kojoj su srbi ginuli, da bi crnogorci naselili, posle dobijenu zemlju prodali siptarima! a oni dosli u Beograd.