Narodna mudrust. Svakako, nije kum dugme, ali ga mnogi „potežu“ ko rajfešlus, i kad treba i kad ne treba. To su oni koji kuma i kumstvo drže samo za zadovoljavanje forme, a suštinski su egocentrici dovoljni sami sebi, pa se tako samo(za)dovoljno i ponašaju. Zabole ih....za kuma i za sve ono što kum i kumstvo znače.
U srpskoj kulturi i tradiciji kum i kumstvo su svetinja. Često puta kumovske veze su jače i od blisko rođačkih. Uvrediti kuma ili raskinuti kumstvo smatra se smrtnim grehom.
Apsolutno tačno. Dugme nije u stanju da te zbog čitanja rumunskog crkvenog kalendara naopako obeleži za ceo život imenom pored koga je Sandokan nadimak koji bi rado želeo da imaš. Trenutak u kome bi poželeo da ga prišiješ za masnu ponjavu i pustiš niz Moravu da ga vir odnese je trenutak kada shvatiš da bi pred oltarom rado uzeo ženino ime... Ako ikad i stigneš dotle.
(u diskoteci devojka prolazi momku sa legitimacijom oko vrata na kojoj piše "Puniša")
- Ćao, ja sam Jovana.
- Puniša.
- Haha! A kako se STVARNO zoveš?
- (nemi pogled i upiranje prstom u pravcu imena na legitimaciji)
- ...izvini, nisam znala. Žao mi je... (što ti kuma nije zgazio tramvaj)(čudan trenutak kadan momak sreće svoju bivšu devojku sa njenim novim dečkom)
Bivši: Zdravo, ja sam Petar.
Sadašnji: Radoš.
Bivši: Ništa, ti?(razgovor dve prijateljice)
- Kad si se prvi put smuvala sa dečkom?
- Hmmm... sedmi razred osnovne čini mi se. Bio je par godina stariji.
- I, kako se završilo?
- Bez veze skroz.
- Što?
- Imao je nadimak Trle, i tako smo ga svi zvali u društvu. Onda sam ga jednom, jeb'o me pas ludu, pitala kako se stvarno zove. Rekao mi je - Njegoš. Počela sam tako histerično da se smejem da su mi suze pošle, čak sam i zagroktala nekoliko puta. Ni alkohol me nije oprao.
Ali je zato kuma dugmetara. Barem tako misle i ponašaju se oni koji do kumstva drže kao do lanjskog snega.
Dugmetara je vrsta harmonike. Nema klasičnu klavijaturu već je klavijatura izvedena u obliku okruglih dirki, poput dugmadi.