Dečija zimska kapa koja je svojim dizajnom više ličila na skafander nego na odevni predmet. Pokrivala je glavu, uši i vrat, tako da u njoj nije bilo zime, a imala je i tu opciju da sakrije klempave uši i da zaštiti od sezonskog naleta vašaka. Roditelji su je prosto obožavali zbog niske cene i izolacije u obliku štrikane vune, a mi kao deca mrzeli iz dna duše, zbog nepodnošljivog svraba, osećaja klaustrofobije i blentavog izgleda marsovca u njoj.
(Matori levom rukom vuče rakiju, a desnom zamišljeno prelazi sa topa na kraljicu)
- Je li bre ćale, moram da te pitam. Se sećaš onih marsovki što ste nam ti i keva ko deci navlačili, a mi plakali ko sumanuti? U čemu je fora, bolelo vas dupe je l’ da?
- Sećam se. A šta im je falilo?
- Ma ništa. A što ih ti onda nisi nosio?
- Što ja? Pa ja nemam klempave uši da sakrivam, a i vama bilo fino toplo.
- Toplo?! Ček...A kad sam bre ja to imao klempave uši? Nikad bre, šta ti je...
- Ali bi imao. Isto ko tvoj ujak Miladin , da nije bilo mene i te kape. E, da. Šah-mat, paceru.