Ovim putem samo bih lično da se zahvalim šefu štaba civilne zaštite Borivoju Radiću što je valjano vršio svoj posao za vreme bombardovanja u Kragujevcu, upozoravao na štetnost bombi i da se lepe prozori i otvaraju, narandže da se dele pravedno. Još su mi njegove debele obrve i mio staračko komunjarski lik ostali urezani u detinju živu maštu a i viđam ga neki put po ulicama grada, živ je i šeta nekud. Mislim da je bio u nekoj kombi stranci tipa Građanski savez Srbije ili još manjoj ali to samo potvrđuje da ga pare nisu zanimale nego samo civilna zaštita, gas maska i atomska skloništa da pročisti, lično je insistirao da žena dolazi dva put nedeljno u sklonište u našoj školi i da sklonište čisti, da mazi paprat i fikus i da vetri koliko se vetriti, u skloništu, može. To je za mene čovek, to je šef, to je sekretar, brinulac i zbrinjavator malih ljudi, kosovara, cigana i malih stvari, svima dostupan, ne kvari se, i jeftin je a i dalje šeta ulicama sam bez telohranitelja al to sam reko već da šeta i da ga viđam.
Dakle sam šeta bez ikoga i svi mu dobro žele ko Alfred Džonatan Kvak svuda gradom brodi kopnom i po vodi mada mi neku vodu nemamo, al to je za mene čovek a ne neki daleki crnac, Portugalac ili tako neko ko samo laže a nema dodir sa stvarnim svetom i sa malim ljudima, kosovarima ciganima i malim stvarima, za mene su svi ti sekretari samo varijante mis sveta, muške kurve, žele mir u svetu a ništa ne rade da se nešto poboljša u svetu.
Boro Munjo izvoli kad god oćeš na rakijicu jedino nemoj ko svaka gnjida penzionerska da zapucaš u sedam ujutru ili u podne ili tako pre 2.
Zapratite molim vas Borivoja Radića šefa štaba civline zaštite on je običan mali čovek ali veliki ŠEF štaba civlne zaštite i velik čovek.