Onaj koji je na čelu homić-vozić kompozicije. Furundžija.
- Dragi, mogli bi malo, baš sam sad nešto raspoložen...
- Hihihi, bubili, da znaš da mi čitaš misli!
- 'Ajde, ali ti da budeš lokomotiva.
- Opet ja naprednjaka da izigravam?!
- Pa, znaš, fino sam klopao, a nisam odradio klistir.
- Ponovo si dobio?! Da me jebeš ako to namerno ne radiš!
- Ih, danas si baš vidovit! Da počnemo. Ćuti i ne okreći se, sine.
Prednji zub koji se uvek izdvaja pri svakom osmehu, smešku ili cerekanju.
-Šta ti je to bilo sa zubom brale?
-Ne pitaj me brale izlomi ga juče na Božiću, al sam zato našao dukat u česnici. Baba kaže cele godine ima da me prati sreća.
Lik koji svakim danom, u svakom pogledu, sve više nazaduje. Krupne je građe, zalizane kose na stranu, jako izraženih crta lica. U svakom koraku se oseća težina njegovog života, a od nedavno i neotesani ponos zbog pobede najvećeg naprednjaka. Njegov sud je nepobitan, dovoljno je prošao da bi znao sve. On je u životu i radio sve, a sada mu je glavna preokupacija ometanje studenata i penzionera po čitaonicama u priči kako srpska politička scena počinje da napreduje i kako ćemo svi početi da dišemo punim plućima. Izlazeći iz kuće on gleda u sunce i zna da bolji dani dolaze. Za njega život tek počinje. On dosad nije ni postojao.
Neobrađena sirovina koja je napredovala na položaj.