Pišač uz vetar koji se ne asimiluje sa većinom i uvek bojkotuje ono što široke narodne mase, iz ljubavi, ili straha veličaju.
Dok su svi nosili štafetu, on je cepao crvene marame, a danas kad se krsti i Kurta i Murta, on neće ni koljivo na slavi da okusi.
Pop čita slavu, ukućani stoje, glave pognute, odzvanja samo ono Gospodi pomiluj. Svi se krstimo, a moja baba gunđa nešto i ne jebe živu silu, a ne popa, koji cvili kao da post još traje. Amin, pozdravi, par crvenih u džep i tajac.
- Baba, pa ti ni da se prekstiš.
- Jes, da se krstim, dok mi lopovi i hulje rodnu i birićetnu godinu žele, a samo gledaju koliko će u džep turiti. Samo preko mene mrtve.
- O baba, pionirko stara, pa što ne kažeš da gineš samo za Tita.
- E moje dete, ja ti nisam ni suze pustila kad je taj bravar otegao papke, a druge su 'itna kola nosila, jerbo su se od tuge presavitili.
- Pa dobro, majku mu, Bogu se ne moliš, Tita ne ljubiš, čija si ti onda?
- Sam svoj gazda, sam svoj sluga i osamdeset nagurah.