Pluralia Tantum -> jedna nikad ne ide sama.
Jedino što poštar može odgovoriti na glupa pitanja stanara: što nosite i koji su to računi.
- Stanite, stanite, što to nosite, poštaru?
- Nevolje, gospođo, kao i uvijek.
- Imate stav, mladiću, da znate.
- Gospođo, moram imati stav kad plaću već nemam.- Momak, koji su to računi?
- Đavolji. Same nevolje.
- Momak, sram te bilo. Našao se sa starcem šaliti. Nisi ti baš svoj.
- Gospodine, u pošti Vam nema normalnih.- Je li to sve za mene, poštaru?
- (nosi račune za čitavu zgradu od 16 katova) Je, je, sve za Vas. Same ovrhe.
- (skljok, skljok, ninu, ninuuu, oživljavanje, posljednja pomast) Nosit ćeš me na duši, nesretniče.
- Nema mjesta od moje klokanice.