Niskobudžetni demo koitusa ovekovečen kao kliše domaće kinematografije.
Intimni susret dva napaćena bića koja je socio-ekonomsko-politička situacija spojila i maltene primorala na to. Taj... Čin. Dvominutni nemušti grč poluodevenih protagonista. A-kapela groteska sa užitkom u tragovima.
On je hipster, neprihvaćeni, letargični mangup, navijač Metalca, šiptar. Lice mu odaje muku nad neodložnom obavezom, glađu koju mora da utoli. Kratkim i odsečnim pokretima se gotovo krišom primiče i odmiče, uz prigušeno dahtanje. On ne jebe, on tužno voli.
Ona, u suštini fina devojka biranog imena, možda Iva ili Sofija, lomi karmu na pola i daje se, gotovo da statira, poput prinešene žrtve. Stenje kao ranjenik. Njen pogled se suprotstavlja njegovom, a zatim gubi fokus.
Sve traje kratko, insektski kratko, seks je prejaka reč za ovo instant trenje. Završni potez i kratka stanka. Njegovo telo poput leša svaljeno uz nju. Kraj. Duvanski dim. Jedinke se razilaze uz oblačnu melodiju domaćeg kantautora.
Igraju i: bubregare, razbarušena kosa, razmazana šminka, dvosed na razvlačenje, paklica Veka, sise.
- E, a imamo ovde jednu vruću epizodu.
- Hoćeš Jokovićku?
- Ali nije silovanje, brate! Nego ono, kviki u stojadinu, konotacija petooktobarske paradigme bunta i razmeđe generacijskih ideologija, kapiraš?
- Znači, Jokovićku.
- Pa i to što kažeš, zovi je.