Taksista koji noću prevozi pijane građanke i građane.
A-Torima kolko čuka vrišti?
B-Ravno pet do pola četri.
A-Zovi skeledžiju da nas prebaci do gajbe preko ovog okeana tuge i bola...
B-...i alkohola matori...
A-Eh, jeste, i alkohola zrikavče koji govoriš.
Doktor za skelet, doktor ortoped. Ali, i specijalna vrsta majstora narodne medicine koji će nepogrješivo namjestiti svaku polomljenu ili iščašenu kost. Odobreni od naroda svoju vještinu prenose sa koljena na koljeno, i za razliku od doktora ortopeda, nemaju utvrđen cjenovnik već plaća koliko ko može, parom, bocom rakije ili teglom meda.
- Kako ti je noga?
- Uh, nikako, bio kod ortopeda i stavili mi gips ali nikako da prođe.
- Nijesi bio u selu kod onoga skeledžije?
- E jbg, zaboravio. Sjutra idem!
Lik koji uvek plovi po devojkama sa rečnim imenima.
Drina, Una, Sana...
Nađe se i po neka Jadranka.
Omiljena Haronova pesma.
Negde pored obale Stiksa...
A: 'Ajmo momci, da ga obradujemo pesmom, možda nas pusti za džabe! Je'n, dva, tri, i: SKELEDŽIJOSKELEDŽIJOPREVEZIMEPREEEKO...
B: Puši kurac, Herkulese, smrdi ti iz usta. Ćuti i deli. Homere, ti si veliki blajnd, Tirezija mali.
C: Što ste tako mrtvi ozbiljni, momci? Hah, razumete? MRTVI! Hahahah!
B: Smešan si Edipe, stvarno, 'bem ti mater. Ne moram ustvari, sam si se za to pobrinuo. Ne to da jedeš, Herk, to su nam čipovi.
D: 'Ajmo momci, dosta bilo, krećemo. Jedan po jedan, bez guranja, novčić po osobi. Ti, mišićavi, poguraj nas malo, aveti mi trokiraju nešto u poslednje vreme, mora' d'uposlim neke novije.
Siledžija koji lomi skelete.