Dovoljan i tačan opis osobe, veoma stare i naborane, naspram koje su kornjače s Galapagosa samo tinejdžeri. Živ leš, koji umesto da bude deo zaborava i stare slave još uvek luta i baulja ovom planetom ne mareći za zlurade komentare oko sebe... verovatno zato što ih i ne čuje, zbog izuzetno lošeg i oštećenog čula sluha koje je poslednji put funkcionisalo "dok je deda bio mlad" ili u prevodu krajem Drugog svetskog rata.
(na šalteru)
-I, bre, di na ovu gužvaru još i mator svet stao da se gura....
-Haos... Vidi onu matoru tamo kako se grabi za red, POLAKO GOSPOĐO, STIĆEMO SVI !!!
-Tuga, brate... Paz' ovog dedu... Alo gospodine, pa ispred vas ima bar deset metara praznine, priđite tamo zaboga... Gospodine ..... pa jel me čujete...
(poluotvorenih očiju i haotičnog bezvremenskog pogleda koji tumara po plafonu pošte)
-A?
-Ništa, ništa, ajde Mare da stanemo ovde ispred, viš da je ovaj davno umro, sam' se sporo 'ladi...