Kako je uopšteno mesto da večito kaskamo za svetom, tako je tviter došao i do naše zemlje. U početku su nalog imali entuzijasti i hipsteri koji se hrane paštetom, ali tviter je od skoro postao mejn medij i doneo s tim sve čari koje sa sobom nosi. Tako su se na toj mreži profilisali ljudi koje bez nekog važnog razloga prati mnogo ljudi i koji se tripuju da mogu zbog toga da utiču na nešto.
-Jebote šta, buljiš u taj telefon, ako sam te pozvao na piće, to je da bih pričao sa tobom!
-Evo, samo da odgovorim Dinkiću i Čanku, sekund.
-Od kad se ti dopisuješ sa političarima?!
-Ma na tviteru, bre.
-Hahaa, i šta možeš da pitaš političara i seljebritija šta hoćeš?
-Da, da.
-I oni ti stvarno odgovaraju?
-Da, bre, što ti je to čudno. Pa to im je posao.
-Haaaha, pa pitaj Mlađu kad će pare od akcija.
-Kako si šaljiv, to je prežvakano, fora je dati neke konstruktivne predloge, kako da se reši ekonomska kriza, da li ulagati u socijalnu zaštitu više nov...
-Oćeš da kažeš da političare zaista boli kurac šta misli diplomirani student prve godine iz Male Moštanice?
-Pa, naravno, novi mediji donose nove moguć...
-E, ne seri. Juče si me zvao da me pitaš kako se uključuje veš mašina, a sad bi da vodiš ekonomsku politiku.
-Ma, ne razumeš ti to. Ja sam uticajan.
-Stvarno?! Aj utiči onda na onog konobora da nam donese četri jelena i dve moldavske kurve. Je l' može to preko tvitera?
-Ok, nisam ja Anakin Skajvoker.