Pridodati godinu na životni spisak. Ono vreme koje počinje da curi kada Bog zasvira frulicu, označavajući dan nečijeg slanja na ovaj svet. Pa sve do sledećeg takvog dana: kroz jednu godinu.
- Sine, koliko beše danas puniš godina?
- Triesosam, baba. I uzimam triesdevetu.
- Lepo.
- A poklon, ništa? Penzija kasni?
- Penzija? More, sprc'o si pola života u dupe, kako te nije sramota da mi tražiš!
Spavati neku oćnu, najčešće po prvi put; ubrati cvetić mladosti. Ubosti, onako beskompromisno, u maniru Vikinga silovatelja.
- A ona sva nežna, k'o latica. Sam' što se ne istopi. Milovasmo se dugo i strasno, pod kao kost belom mesečinom...
- Ae ne rise, pesniče, već pređi na stvar.
- Uzeo sam je triput. Dvaput na podu i jednom na terasi. Stenje k'o volina i ne voli ljubavni tepih. Al' me inspirišeee - čuda pravi. Tri pesme o njoj napisah. Uskoro objavljujem zbirku, uzimamo se pa preko bare.
Svaka radnja postaje jebačkija ako se prvo uzme. Naročito ako se fino uzme.
Uzimanje je kao predigra za samu radnju, predigra koja igri daje poseban šmek.
- Uzmeš fino mikrofon i pjevaš.
- Šta filozofiraš, uzmeš pivo ko čoek, i piješ.
- Znaš ti koliko si ti potrošio u ovom mjesecu? Uzmi fino olovku pa izračunaj!
- Šta je sa Sikijem... ma pusti ga nešto jutros uzeo da kašlje...
- Uzmi telefon, nazovi ga i reci da dođe.