Kad dobiješ nešto što si jako želeo posle toliko vremena da si isto prerastao, ili ti više ništa ne znači, ali se opet nekako setiš želje i obradiješ. Valjda su ljudi oduvek takvi, ko će ga znati.
-Uvau! Zmajologija! Hvala tata!
-E, sad sine, otvori moj poklon, ovaj ovaj drugi što ti je doneo Deda Mraz.
-Uuuuuuvauuuuu! Avion na daljinsko upravljanje! Jessss!
-Jao, ženo, kupila si mu aviončić na upravljanje. Daj da vidim! Auuuu, vidi koliki mu je domet upravljanja, jao, kako je moćan! Daj da probam! Ovaj... Da tata proba da li radi.
-Š'o se ti toliko obradova tome, bre? Imam ja poklon i za tebe gore u sobi, ako me razumeš.
-Jao, kada sam ja bio klinjober uvek sam hteo ovu stvar, kada sam to tati rekao, te godine mi je kupio loptu i rekao da zamislim da je avion, taman malo razvijam maštu. Nikad nisam uspeo u tome. E, a za tebe ćero, barbika sirena! Ružne mi one glavate lutke, a vidim i ovo još u prodaji.
-Uvaaaaaauuuuu! Kupio si joj barbiku sirenu! Nisam znala da to još ima. Jao, i to ona plavog repa iz kataloga 1995! Još izlaze. Je l' mogu da vidim?
-Ženo, šta sad to bi?
-Pa kao mala sam uvek htela tu barbiku, ali mama mi je prišila rep na staru. Bila je lepa dok mi brat nije pocepao rep. Oduvek sam buljila baš u ovu!
-Ženo, aj da zajebemo spavaću sobu danas, AJMO SVE ČETVORO DA SE IGRAMO!