Prijava
  1.    

    40-to dnevni post

    Znam da će poneki iskreni vernici da se nađu uvređenima, pa ih stoga molim da ovu definiciju ne pročitaju do kraja. Ionako je dugačka i smorna.

    Dakle, po meni, 40 dana posta spada u red verskog fanatizma. Živeti u savremeno doba, (što podrazumeva: biti zaposlen, pratiti medije, imati normalan socijalni život, izlaziti uveče, i slično) a pri tome svesno dovoditi svoje telo i dušu u stanje teške patnje meni lično je nespojivo. Prosto, nije mi jasno čemu sve to.

    Ali, možda bih pravi post i mogao da razumem kod veoma religioznih ljudi. Doduše samo jednog sam takvog upoznao, ali nema veze. Ono što ne mogu da razumem, i ono što je po meni za svaku osudu je KVAZI RELIGIOZNI FANATIZAM. Zapravo, to je "post" kakav se praktikuje kod 99% gedža i gedžovanka koji "poste".

    Umesto da iskreno tuguju za Hristom, da budu pokorni, da praštaju, i da se za tih 40 dana odreknu svih ovozemljskih zadovoljstava, i da istovremeno dane posvete molitvi, prosečan gedža i njegova žena gedžovanka tokom posta:

    - praktikuju sve blagodeti bračnog života
    - praktikuju sve zabave i provode koje su im inače dostupne
    - praktikuju sve redovne svađe i razmirice kao i obično.
    - maksimalno uživaju u svakojakom piću
    - maksimalno uživaju u svakojakoj hrani, koja nije životinjskog porekla

    Čitav post se dakle svede na to da se nikako, ni po koju cenu ne sme pojesti nešto što makar malo ima hrane životinjskog porekla. Posledica je da se veliki deo "posta" svede na besomučno čitanje proizvođačke deklaracije, i istraživanja da li u keksu ima mleka u prahu ili ne. To što nije otišao u crkvu nijednom u toku posta (a neretko se ni ne pričesti na kraju posta), to što krši sva druga pravila posta svakodnevno - nema veze.

    "Bitno" je da nikako ni ne proba keks sa 0.1% mleka u prahu. (Ne znam šta bi se desilo ako bi pojeo mrvicu ?!) A još bitnije je da se svima u kancelariji da do znanja da posti - valjda time vidi sebe kao većeg Srbina od ostalih. Još će i prokomentarisati "Teško je brate, ali šta ćeš, mora se, Srbi smo !" Slatko će se najesti tulumbi, baklava uz maksimalno uživanje, ali čokoladu neće da proba jer - posti.

    Šta reći, a ne zaplakati ? Tuga brate, samo takva.