Zvuk koji ljudi ispuštaju kad ih mrzi da otvore usta.
-E ideš sa sa mnom i Jocom do GoodFood-a?
-Aa..
Ad acta, u originalnom značenju, a u stvarnosti poslednji krik očajnika koji je vordisao 10 prethodnih strana.
Zamena za ne, obično praćena odmahivanjem glavom. Koristi se samo pri vizuelnom kontaktu sa sagovornikom.
- Jesi li ti razbio ovaj tanjir?
-a-a, nemam pojma ko je.-Jesi li ti oprao i obrisao sudove?
- a-a, Marija je.
Aha, bez h; potvrđivanje. H je jedno od najmlađih slova u azbuci, pa se zato često izostavlja, a i uvek je nekako na pogrečnom mestu.
(H)leba
(H)ladovina
(H)oću
Odričan odgovor koji prati odmahivanje glavom. Ili ti u prevodu, "neću, mrš u p*čku materinu".
-Brate ajde u grad sutra, ispaljuješ me već 5 puta.
-A-a!
Koristi se u dve svrhe: radi poprckivanja, i radi zastrašivanja. U prvom slučaju se govori rafalno sa upitno-podjebavačkim tonom. U drugom slučaju se mora izgovoriti brzo i drugo A mora biti za oktavu više kako bi se dobio efekat ajde-ponovi-još-jednom-ako-smeš.
- Je l ono s tobom bila cava neka sinoć, a, aaa ?
-------------------------------------------------------------------------------
- Kome bre ti kevu, bre, A, A bre!?!?!?