Fina svirkica, nešto gotivno, urbano, sve ekstra do određenog momenta. Prilazi ziljavuša kojoj je muzika djetinjstva bila rik medvjeda i vukova. U14. godini čuje Stoju, koja joj je postane omiljena pjevačica, i to je njen vrh. Na nekom rođendan vjerovatno čuje ''Krivo je more'', i onda kad čuje da neko svira gitaru, obavezno traži to da joj se svira, jer će tako da bude kul. Da zlo bude veće, i vlasnik lokala u kom sviraš je šaban, tako da joj se želja ispunjava. Ja sviram, povraćam i plačem odjednom, i proklinjem dan kad sam se rodio.
