Prijava
  1.    

    Abderićanin

    Abderićani su bili stanovnici starog trakijskog grada Abdere, poznati po svojoj ograničenosti i gluposti. Otuda se izraz "Abderićanin" primenjuje za ograničena i glupa čoveka.

    (Ras, 1176. godina)
    Stefan Nemanja: Pa gde si, Eustahije, mađijo, šta ima novo, kako si putovao, jebeš li šta?
    Eustahije: A dobro, biti dobro, putovati dobro, jebati lepe zenske is Epiros.
    Stefan Nemanja: (za sebe) Heh, Epirke lepe k'o moj Džeki. (glasno) I kojim dobrom ti dođe u ovu našu zapizdinu?
    Eustahije: Ja dosla ovamo da ugofori zajednicka napad na madiarska stoka, pa di li bi fi prifatila napad?
    Stefan: A šta ja dobijam od tog napada?
    Eustahije: Fi dobila sfanje imperatorskog legata.
    Stefan: Kako da ti kažem, dobri moj Eustahije, zviždi mi jajo za vaše imperatorske titulice i zvanja, da me je to interesovalo prešao bih iz Raške u Trakiju odavno, ne bi gradio tvrđave po ovim brdusinama gde ni orli ne lete.
    Eustahije: Fi dobila i dfa grada pred Dirihon.
    Stefan: Ne znače mi gradovi ništa, ja sam vama uzeo Naisus opaaaaaaaaaaaaa, meni dosta, ako ne nameravate Drač sam da mi date, jopet mi zviždi jajo.
    Eustahije: Fi dobila i sedamnaest kovcega zlato, pet kovcega biseri, tri kovcega platina.
    Stefan: Malo, jebiga.
    Eustahije: Mozemo da se dogoforimo za jos posle napada.
    Stefan: Slušaj, Eustahije. Malo nudite, nismo vam mi Čajnezi da vam radimo za džabe. Ali, pošto sam ja verni fan Olimpijakosa i pošto si mi ti simpatičan, no homo, i pošto sam ja dobar i pošten čovek, kao i svi srpski voždovi po difoltu, ja ću napasti Mađare ako mi vi date dvaput više kovčega zlata.
    Eustahije: Pa ne znati bas... mnogo je...
    Stefan: Ja ti rekoh, a ti ako nećeš, nemoj.
    Eustahije: Dobro, ajde, dogoforeno.
    Stefan: E daj ruku 'vamo! E tako, vidi se da si čovek, ljudi kažu da ste vi Grci govna, al' ja sam znao da ste ljudi.
    Eustahije: A sta ono na Vas zid?
    Stefan: Ovo? (pogleda na gusle na zidu) E to ti se, prijatelju, zove "kurčina".
    Eustahije: Kurcina?
    Stefan: Jest', jest'. Hoćeš da ti odsviram nešto?
    Eustahije: Moze.
    Stefan: Evo jedna kratka deonica iz "Bajanove smrti".
                  You don't make no effort no not like you should
                   Lazy you just stay in bed
                    Lazy you just stay in bed
                     You don't want no money
                      You don't want no bread
    (rif na guslama)
    Eustahije: Difno, ja voleti kurcina!
    Stefan: E drago mi je, ti ideš sad?
    Eustahije: Bih drage volje ostao, ali moram hitno da kazem imperator da fi jebala majku na Madjari.
    Stefan: Dobro, dobro, evo ti ponesi kovčeg kajmaka i svinjetine usput.
    (sat vremena posle)
    Stefan: I zamisli, da mi lik tolike kovčege da napadnem Mađare, a ja tri godine već ratujem s njima, jebo ti pas mater u dvojku, ej!
    Mitar: Hahahah, jesi lud jebo ti konj mater među sise, e. A jeste i taj Eustahije neki mentol.
    Stefan: Abderićan oriđinale.