Prijava
  1.    

    Aktivno-pasivna prošnja

    Pojava u kojoj su iskombinovana najnovija saznanja marketinga da onaj koji prosi treba da ti se unese u lice i tako ostvari psihološku prednost time što prvi preduzima akciju, i urođena lenjost karakteristična za stanovnike brdovitog podneblja.

    (Ulica velegrada. Baba duboko zavaljena na klupi. Prolaznici promiču. Lep dan.)
    Baba: Gospodine, mogu nešto da vas zamolim?
    Ti: Recite, šta?
    Baba (ne pomera se iz zavaljenog položaja): Možete malo da me novčano pomognete...
    Ti: (Prilaziš tih tri koraka, zaustavljen): Je li, baba, što lepo ne legneš na tu klupu, i zineš, pa da ti direktno ubacujemo u usta?
    Baba: Mrš u pičku materinu, vređaš staru ženu!
    Ti: Tako, tako, baba, tako te više volim, neka onog "gospodine"... samo ti uživaj, baba, ko da si na Vaikikiju!
    Baba: Kakav, bre, kikiriki, đavo te odneo, ne baksuziraj... prođi me se, đavole, hodaj, hodaj, šta se zadevaš!