Svaki holivudski film u kojem je crnac predsednik, na kraju se zavrsi smakom sveta.
Sedamn'est joj je godina, voli sve što vole mladi, oblači se u Osijeku, jer ne želi da je niko od ekipe kopira (a Osijek je preko ruba svijeta, ono). Na spomen Montena, Azre, Šobića, Prljavog kazališta, Haustora kaže da ne gotivi narkomansku muziku, ali zato zna da Aca Lukas ima ožiljak na lijevom guzu. Pohađa gimnaziju samo zbog toga što pljuje po raji iz Mješovite, nema veze što joj profesori češće viđaju ćaleta od nje same. Na pojam "tektonske ploče" odgovara da nije bitno da li je tektonska ili venecijska, bitni su dezeni i boja da se upari sa tuš kabinom. Ali zato zna da prepozna BMW-a po zvuku na 600 m, čak i da kaže na kojoj pumpi je točeno gorivo. Međuosovinski razmak, obrtni moment i izlazna snaga joj nisu nepoznati pojmovi, ali najjača je kad se priča o sjedalima i tapacirungu. Želi da upiše medicinu jer joj se sviđa kako je kučkasta Kristina iz Uvoda u anatomiju, uz slogan: "Ima se, može se"... Kad skontaš da je sve više ovakvih mentola, onda znaš da je blizu smak svijeta!
Prvo što ti padne na pamet kada pogledaš kroz prozor i vidiš radnika EPS-a, Telekoma, komunalnog i saobraćajca zajedno kako idu ka tvojoj kući. U tom trenutku ona četiri biblijska jahača - unesrećitelja deluju kao šonje.
Ishod ispita za koji je student počeo učiti juče.
ono što te očekuje kad ne znaš kako ćeš da preživiš sutra.
