Prijava
  1.    

    Apolon

    Jebeni Apolon. Onaj što je isti kao Narcis, samo još veći slučaj. Najčešće lik koji je jebao šta je hteo, kom ni jedna nije rekla ne. Po priči. U suštini, vonabi bačje. Mukica.

    Često fura roze majčice i ostalu gej garderobu. Ziljav van granica dobrog ukusa i samim tim antipatičan svakom kome koeficijent inteligencije makar teži dnevnoj plati koju prima indijsko siroče u zemljama dalekoistočne pizde materine.
    Čovek sa laksativ efektom. Kenja vam se kad ga vidite. Verovatno jedina stvar koju je povukao na Apolona je latentni homoseksualizam sa primesama teškog dukatlijizma.

    1 - Vidi ga Mare, opet šeta neku čku.
    2 - Sti lud? Znajući čoveka, ovo mu je u najboljem slučaju sestra. Vidiš kako se krije? Normalna devojka, sramota ju je da se diše pored šetajućeg ringišpila.
    1 - Ma nije on baš toliko loš.
    2 - Ajde de, ne vuci me za jezik. Da ga staviš pred Naciste i kažeš im da je Jevrejin, metka bi im bilo žao.
    1 - Mojne si takav. Uvek nam se javi kad prolazi.
    2 - Što jes jes, poslednji put kad sam ga sreo bolje da se nije javio. Tri sata mi pričao lovačke priče o karanju neke plastične pičke. Znajući ga, verovatno je mislio na Džudi.

  2.    

    Apolon

    Za sada pod radnim naslovom: Žali bože tragedije, čist primjer kako knjiga može da poaveta mladi lepi um

    Iako bijaše iz imućne familije iz Vasojevića i od ranoga života mu bješe obaveza da trči za kravama i ostalom svakojakom marvom, od malena se viđelo da je momak visprenog uma i jasne vizije što mu je u životu činjet, najprije što želi i kako će do toga što prije doć'. Osnovnu i srednju završi u rodnome mjestu, đak pješak i te munje, ka' vukovac sve, ovo ono, i to bez po muke a pošto je ima dobro snadbjevenu porodicu, novčano, moralno i matrijalno, oni odlučiše da ga pošalju na najjači fakultet toga vremena Filozofski u Novi Sad. Nemojte se srditi što malo zbrzah ovaj uvod ali ovo što slijedi je kanda mnogo interesantnije od života u malom mjestu podno Sinjajevine.

    I Apo rado krenu. Kad stiže imade ga što dočekat', on koji je sve uvjek učio, on koji se borio za ocjene svoje viđe što čine 300 eura u džep, 2 kese kafe i bombonjera. Pored toga, dade mu tajo jedno 30 brojeva telefona da ih vazda može okrenut u trenucima kada mi je teško, no Apo ka' Apo, odluči da će on polagat ispite na pošten način. I poče tako, uzimaju se knjige iz biblioteke, plaćaju se privatni časovi, ali ipak viđe Apo da je snaga pare jača, đavo da je nosi i ko je izmisli.

    I, iznerviran jednog dana, udaraše glavom o obližnje drvo kad mu uleće drug i pobratim Paško i zapodjenu se sledeća rasprava:

    - Vidim da ti loše ide to učenje imam ovamo baš stvar za tebe brate mooj! - i izvadi Paško tu na svesku par linija koks-a.
    - Kakvo ti je ovo brašno? Tip-400? - pitaše Apo, nevin i neiskvaren svijetlima velegrada.
    - A ne budalo što ti je ovo ti je koks znači našibaj par linija i naučit ćeš šta želiš za tren oka brate mooj!

    Apo sav srećan uopšte ne primijeti svoga druga prokletog i njegovu facu te uze i našiba se e kuku majci, kuku ocu, i poče da daje ispite, tu su se uzimale knjige i knjižice, tu su pucale desetke i Apo sav srećan ne može da biliv koliko mu koks pomaže riješi da pojača još više i da se šiba iz najjače i da vidi koliko knjiga može na dan da iščita. Ali, ka' što to obično biva tu počinju problemi, poče da tripuje mlađani Apo da nastavnici oće da ga ubiju i veli on sebi "gadovi oće da mi oči iskopaju ljubomorni su na mene što sam ovoliko prejak!"

    Kraj znate, svakome se barem jednom u životu desilo ovo isto što se desilo i njemu, nije moga više da spava kako valja, tu do 3 sata na dan maksimalno, ovo sve ostalo su mu knjige obuzimale. I zaključa se u stan i poče da živi na koks i knjige i 3 dana poslije okide ga srčka.