Prijava
  1.    

    asistent sa doktoratom

    Zrela do umeereno uvela osoba visokog obrazovanja a niske inteligencije.

  2.    

    Asistent sa doktoratom

    Akademska himera, trajno amputiran iz sveta studenata, ali još uvek nedorastao da bude profesor, osuđen na večno lutanje između redova amfiteatra. Prešao Scilu i Haribdu izrade doktorata iz Višekriterijumske optimizacije monocinculatorskih mehanizama, koja mu je prošarala glavu sedim regijama, otela pet godina života i ko-zna-koliko poštenih seksanja, ali i dalje ima onog metuzalema od profesora za šefa, tom ni peta revizija Zakona o visokom obrazovanju i dva aneksa fakultetskog Pravilnika kao da ne mogu ništa.

    Svoju frustraciju mestom večitog drugog, potčinjenog kadra koji bi da postane kalif umesto kalifa, istresa tamo gde je najlakše: na studentima. Uvek se nađe neka linija koja nije dovoljno prava, broj koji nije zaokružen na dovoljno decimala ili literatura koja nije pravilno citirana. Uvek neko kasni taman toliko da bi ušao na čas posle njega i nečiji telefon zvoni baš kada se šetka pored. Ne dozvoljava da ga oslovljavaju sa profesore ("asistent", koleginice!), zna da još nije docent, iako ga to muči ko žgaravica Velju Ilića.

    Studenti su česta meta njegovih ciničnih pošalica, na koje se samo on cereka, dok se ostali diskretno zgledaju. Kolege asistenti ga uglavnom izbegavaju, znatno je stariji od njih, a i ume da plane iz čista mira, samo li neko pomene izbore u zvanja.

    S vremena na vreme preti da će bataliti faks i otići u privredu, ali ga niko ne shvata ozbiljno. Jer, monocinculator niko ne bi prihvatio da proizvodi, čak i u samom projektu stoji da troši struje za dva Kostolca. A da vodi svoj biznis jednostavno ne ume. I one veštine koje je imao svele su se na odrađivanje papirologije, besomučno oduzimanje puškica i prežvakavanje istih zadataka. A za to postoji samo jedno radno mesto - asistent. A on je još sa doktoratom.

    Jednog dana ipak, otići će stari profesor. Prešaltaće ga partija na mesto savetnika u Vladi, penzionisaće se i šetati kučiće po keju ili se možda jednostavno roknuti slučajno, senilno ubacivši metalnu kašičicu u kuvalo za kafu.

    I tada će asistent sa doktoratom postati profesor. Doći će njegovih pet minuta. Sad će on da ima asistenta, okrečiće mu kancelariju i dobiće nov sto i nov računar. Neko drugi će dežurati i pregledati tone seminarskih radova. On će sada da predaje, što će naravno svesti na priče o životu i o politici i o tome kako su studenti lenji. Sada će moći i on da pametuje na kolegijumima i da cima saradnike, jer je studente već izgustirao. Sada će on da se potpisuje prvi na radove, koje je radio neko drugi. Konačno, život može da počne.

    A možda, samo možda, ako malo izviri iz okamenjene ljuske i shvati - da je dobio veliko ništa, pogorevši vreme i živce i postavši sedi hejter sa zvanjem, te da mu je preostalo samo još to što će ga studenti oslovljavati sa profesore, bez da ih ispravlja.