Prijava
  1.    

    Baba Anujka

    Početkom dvadesetog veka, najčuvenija žena u južnom Banatu bila je vračara i trovačica, svemoćna baba Anujka. Njeno prisustvo se svuda osećalo, poštovali su je iz straha, mogla je da učini dobro, a još češće da naudi: gazdaški sin jedinac da ne služi vojsku, imućna kuća da ima samo jedno dete kako bi imanje ostalo neokrnjeno i uvećano sa ženidbom i bogatom miraždžikom, da se osakati muškarac koji nije uzvratio ljubav nesrećnoj devojci, da se nestrpljivi naslednici što pre dočepaju bogatsva imućnog oca koji neće nikako da umre, i još mnoge druge nedozvoljene radnje.
    U njenim lekovima i špecijama, nađeno je istucano lišće otrovne tatule kao i žive isceđene iz termometra. Mnogi mladići (koji su imali da joj plate), stasali za regrutaciju, ili su pomrli ili ostali večiti invalidi. Nekoliko godina zaredom je tek svaki deseti mladić bio sposoban za vojsku. Sve njih je lečila i "izlečila" baba Anujka. Vlasti su je kažnjavale, ali ona je svake kazne uredno plaćala i sve više kupovala "blagoslovene zemlje banatske".
    Tatulu je sama brala na kraju sela, a živu kupovala u apoteci. Na kraju je osuđena na smrt, ali ni to nije pomoglo da se sela oslobode zla. Ona je bila rasadnik trovanja za mlade žene trovačice, škola zla.
    Dešavalo se da te žene zarad bogatsva truju muževe i ostale ukućane, ili jednostavno one koji im se nisu sviđali. 1945-te je iskorenjeno trovanje kolektivnim streljanjem svih baba Anujkinih učenica.