Prijava
  1.    

    Bacanje pogleda na dobro dupe koje izlazi iz punog busa

    Jebena igra, koja zahtjeva strašno opušten mozak, bilo to u smislu da je tip toliki bolikurac u svakom momentu na putu ka podzemlju, ili u ovom drugom, opasnijem smislu, čiji je glavni predstavnik sekund koji ti odvlači misli, dok se u busu, iza tebe nalazi tvoja keva, profesorica kod koje ganjaš uslov ili djevojka sa kojom se muvaš. Kod svake ćeš izmamiti osmijeh, samo što im reakcije imaju sličnosti k'o minus i plus, k'o Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov, ja hibiskus.

    Kurac moj, daću uslov, jest da me obara peti put, obećao mi je da neću položiti, snaći ću se! Da stoko, govoriš to sebi već mjesecima za ler kod par lokalnih dilera. Postaće jaki. Ubiće te. Šta radi moja kuća u plamenu? Gori, zapalili je zbog duga za pis vutre.
    Vrati se kretenu, ne bacaj se u depresiju za budućnost.
    Dodir. Koncentracija, dodiruje te neko. Prolazi pored te...A!? Šta je ovo, jebote!? Zavidjeli bi mi svi u pozorištu. Dušo, rodi mi ćerku! Sve ću dati za tebe!
    Sunce ti jebem, odlutaš svaki sekund. Nataša je iza tebe. Muvaš je mjesecima, a ovu ribu nećeš nikad više vidjeti. Možda je Nataša solidaran tip? Dobro dupe, daj još jednom da to pogledam. Ličim sebi na babu koja izviruje prva kad je saobraćajka 600 km od njene kuće, dok putujemo ka jugu.