Svršen glagolski oblik. Nešto što nije bacati foru.
Kako su nas učili da razlikujemo glagolske oblike po trajanju? Ako ima smisla da glagol stoji uz pola sata onda je nesvršeni, a ako zvuči nezgrapno i nelogično onda je svršeni. Hajmo!
Pola sata baciti foru. Ne baš. Osim ako nijesi stranac ili gastarbajter. Ali te onda glagolski oblici ne interesuju. - svršeni.
Pola sata bacati foru. Izbjegavaj!
Uspješno baciti foru je biti majstor u određivanju mjere. To je kuvarska vještina. Flambiranje. Tajni začin razgovora. Britkost britve brice. Britkost sjekire drvosječe. Ne cijepanje po čvoru drveta, no đe je najmekše, đe se vlakna dodiruju. Đe se odvajaju slojevi mesa šarana. Ne prstima đe se kose mrse, no đe im vjetar vlasi razdvaja.
Nekada je u korist razgovora a nekada u čast univerzumu.
-Meni je život mnogo dobra dá.
-Kako, boga ti? Šta je tvoje bolje od moga? Nije da mi je krivo...ja to informativno, radi razgovora.
-Uvijek krećem od đece.
-Pa i moja su isto...škole završila, dobila posao i kola da koriste koliko god oće.
-Pa đeca moje đece.
-Mašalah! Alah ih pozlatio. Biće i kod mene ubrzo.
-Pa moja žena, sam je Bog meni poslao i oni pločnici kuda sam trčao za njom su za moje noge bili istesani i gurali me da joj skute dovatim. E kad se sjetim njene haljine koja se izdizala svaki put kad bi skliznula iza ugla zgrade. Bog da joj dušu prosti. Odakle došla, tu i ot'šla.
-Sjećam je se, sjećam...da joj lako pane dženet i meleci.
-I moj posao i moja imovina. I sve što sam đeci ostavio. Đeci moje đece i njihovoj đeci. I svoj svojoj đeci po svijetu koju ni ne znam. Njihovim majkama. I njihovim babama.
-Eeee...
-I ja sám. Ljudi koji su me gledali su govorili da ličim na Patrika Svejzija. Da stojim kao bor među korovom. Prava leđa, široka ramena. Jaka prsa i snažne ruke. I moj mali prst je najbolji oblik malog prsta.
-Aaah...Ljuta!
-Dosta je. Koja ti je to po redu, rode?
-Samo kad nije zadnja.
-Đe ćeš, tek smo sjeli...aj još po jednu.
-Nemam ti kad, kume. No vidiš li ti ovaj mali prst koji pružim kad držim fildžan? E pa nije do fildžana. Ja to tako i kad pijem vodu i kad jedem viljuškom. I kad kucam po tastaturi. A znaš li šta je to? Inkarnacija moje ćune iz blagodati od prošlog života.
