Prijava
  1.    

    Balansiranje guma

    Ko svoju šklopociju nije terao na ovaj tretman, taj ne zna šta je muška odluka. Neposredno pre dotične manifestacije, postajete jedno sa svojim četvorotočkaškim drugarom. Morate. Morate da se stopite sa sedištem, volan mora da vam postane nastavak ruku. Kako bi inače kontrolisali polukružno cimanje volana sa leva na desno brzinom od dva puta u sekundi ? Nezaboravan osećaj. Ako gledate sa malo pozitivnije strane, ponekad dođe i kao masaža za tricepse. Vi naravno tačno znate koliko vaš četvorotočkaški drugar vuče u koju stranu, prilagođeni ste tome i pridržavate se toga. Pridržavate se, eto tako. To jeste problem, ali što ne mora danas, ostavi za (nak)sutra. Posle pet - šes' vožnji stvarno to više i nije ne znam kakav problem, postoje ljudi sa znatno većim problemima u životu. Bože svašta, vuče, pa dobro ispraviću ga.

    Konačno savest preovlađuje, a i ruku na srce prošao je Srpski predraspadni period (onaj period koji po našim nepisanim pravilima mora da prođe dok nešto ne počne da se raspada, e onda može popravka), sve pre toga je uzaludno trošenje para na trenutno nepotrebne gluposti. Odlučuješ da za svog mezimca izdvojiš 300 dinara, pa kud puklo. Razbalansirane gume pod noge i pravo kod majstora. Automehaničar smešten, naravno, na sred ulice pa dva metra desno na trotoaru, e tu. Nalaziš mesto iza tri parkirane šklopocije sa sličnim problemima i odavno prevaziđenim SPP. Dobro, čekaš, š'ćeš.

    Stižeš na red. Usput si naprasno odlučio da ćeš zameniti i iglice na ventilima točkova, pa nek' ide život! Ma da bre ! Sledi rutinska konverzacija - "Majstore balansiraj sve četiri", "Tigar gume su,a?", "Jes, Arkanove".
    Balansiranje na mašini, skidanje gume sa točka. Nema tog baje koji neće da se iscima od dva užasna pucnja gume pri nameštanju, i to dvaput po točku. Znaš da to sledi. Ti tačno znaš. Gledaš majstorove garave ruke, opijen mirisom još tridesetak izloženih primeraka guma koje začinjavaju atmosferu, i ti znaš šta će se dogoditi, i kada ! I ti se opet iscimaš, jebiga. Dođe k'o zabava, neki put.

    Jelkica. Mirišljava ona. U isto vreme majstorski gest lojalnoj mušteriji, i sitnica koja će ti izmamiti osmeh posle sudbonosne odluke za tvog mezimca. Shvataš da si učinio pravu stvar.
    A i shvataš da ne umeš da odvezeš kola do kuće jer je sve previše zategnuto i stabilno za naš mentalitet. Do kuće voziš u cik-cak, jebiga, nostalgija neka.