Zaluđenost narodnim izrekama je oduvijek prisutna na ovim prostorima. Odmah da se razumijemo, ima štošta pametno među njima, ali brate realno većina istih nema smisla u ovom vremenu.
Ko radi ne boji se gladi? Ne boji, dva mjeseca godišnje kad redovno legne plata. Posebno nevjerovatno u eri liberalnog kapitalizma. Takav tip mudrih izreka došao je do vrhunca cinizma s nacističkom Rad oslobađa.
Ko drugom jamu kopa sam u nju upada? Ko imalo prati politiku, jasno mu je da je situacija obrnuta i da ovo nema smisla.
Kako je sve počelo?
Bio nekad neki đed, koji je igrom slučaja iz svog rodnog sela obiš'o pola države, prodavajući duhan i suho meso, pa i eto pokupio nekakvog znanja. Priča se da je tvrdio da zna svih sedamnaest slova abecede. Stanovnici sela nisu mogli da vjeruju kakav dar od Boga je rođen kod njih, te je u običaj prešlo okupljanje kod mudraca kad god se moglo.
Bolje i crn kolač nego prazna torba, mudrac bi znao govoriti, pravdajući nespretne kulinarske aktove svoje hanume.
Ćutanje zlata vrijedi, znao je promrmljati kada bi ga upitali zašto je uveo i naplatu za dolazak na njegova širenja mudrih misli.
Dakle, bilo nekad neko vrijeme, mudro se zborilo. Danas je, kako kažu, neko drugo vrijeme, stvari se mjenjaju tako i popularne narodne izreke ne treba uvijek shvatati za ozbiljno.
Ne shvatate?
Dobro, vidimo se 2098. kad generacije koje slijede budu koristile izreke tipa:
-Šta te briga kad nisi dobar sekunde
-Rad je stvorio čovjeka, a klabing gospodina
-Kad je cura luda, onda je do jaja
-Ko se najede salame ujutro, podriguje čitav dan
Definicija napisana za Mizantrophy.
