Reakcija na glup poklon. Na onaj najgluplji mogući. Pogotovo kada je uručen od strane nekoga ko vas zna od stomaka.
Baba: Da vidiš sine što ti je baka kupila nešto.
Ja (u sebi): Sat, sat, sat, sigurno je sat.
Baba (ponosno): Novu spavaćicu.
Ja: Baš je... Lepaaa... A gde nađe ovu florescentno žutu boju, očiju ti?
Baba: Jeste, lepa je boja, ali ja sam ti je više uzela zbog tih sova.
Ja: Baba, to su medvedići.Majka: Kupila sam ti gaće.
Ja: Jao, baš su lepeee. A da te pitam nešto, a da se ne naljutiš? Kada si u mom vešu videla bubrežare?
Majka: Pa, nisam, ali sve su ti neke sa malo materijala, mislila majka da promeniš malo.
Ja: Nemoj, ljubim te, više da misliš.
Majka: Nema veze, obrisaću prašinu sa njima.