Prijava
  1.    

    Basnoslavno bogatstvo

    Stvar individue. Jer nije bogat onaj koji ima mnogo, već onaj koji ima dovoljno da bi bio srećan. Koliko je to ''dovoljno'' i gde su granice ljudske pohlepe? Kada prestaje ambicija i počinje uživanje?

    Ivan je bio mladi čovek za primer: visoko obrazovani erudita sa prelepom ženom i slatkim sinčićem. Karijera bez mrlje, najmlađi tehnički direktor ugledne firme. Radni dan od 7 do 7, i četiri prosečne plate zarađene svakog meseca. Vodio je veliki tim ljudi i poznavao ih u dušu, čak je i rođendane njihovih najbližih počeo da pamti. Seminari, usavršavanja, obilazak poslovnica, inovacije, ušteda, profit. Nastavi li ovako, mesto generalnog mu ne gine. Trosoban stan u novogradnji, nov auto, letovanje u Španiji, zimovanje u Italiji, proputovana Evropa i Amerika, a tek mu je 34! Sve mu je to prolazilo kroz glavu dok se vozio taksijem od aerodroma posle trodnevnog korporacijskog skupa u Nemačkoj. Toliko je bio zadovoljan, da se očigledno smeškao dok je prelistavao kalendar na svom ajpedu. Imao je 12 žmigajućih podsetnika i sve ih je rutinski otkazivao, ni ne čitajući. Ipak, jedan podsetnik kratke sadržine sa dobro poznatim imenom zaokupi njegovu pažnju: ''Aleksin rođus! 32 hours overdue. Postpone: yes or no?''
    Sa užasom shvati da je totalno zaboravio na četvrti rođendan svog sina jedinca koji je bio juče i jebeno nikada više!
    Sekvenece njegovog trenutnog života mu pukoše pred očima: sastanak sa klijentom, postdiplomski, službeni put, izveštaj direktoru, stres, telefonska konferencija sa investitorima, timski sastanak, stručni kurs, nervoza, subota na poslu, nedelja na poslu, plata (!), krediti, obdanište, struja, ženin pilates, ženin kozmetičar, ženina haljina, ženina frizura (jebaću joj kevu), bukiranje odmora, pasoši ... Osećao je da tone u vrtlogu centrifuge ove paklene mašine. A Aleksa?
    Došao je kući, otkopčao gornje dugme na košulji i olabavio kravatu. Dete je na podu dnevne sobe pravilo nešto od lego kocki. Sa strahom u očima je pogledalo oca pokušavajući da pronikne da li će početi da se dere odmah ili tek za koji minut. Otac je smaknuo lakovane cipele sa pačijim kljunom i usput ih pogledao sa gađenjem. Nije se trudio da presvuče svoje preskupo markirano odelo. A onda se strovalio na pod pored malog, nežno ga pomilovao po obrazima i sa očima punim suza, bez reči počeo da pravi ''gaažu'' koju je obećao još pre mesec dana. I da je bio stariji, klinac ne bi sebi umeo da objasni talas topline koji mu odjednom zapljusnu majušno telo, već samo ispusti reski grleni osmeh i veselo prevrte kutiju sa kockicama. Dobio je ćaleta, ej, nije mala stvar.
    Dosta kasnije, dok je legao u bračni krevet, Ivan se po prvi put te večeri obratio svojoj odnegovanoj ženi koja je mazno čekala da ispuni svoju bračnu obavezu:
    - Sutra idem u agenciju da dam ovaj stan na prodaju, uzećemo manji i smanjiti kredit. Prihvatiću mesto lokalnog menadžera i radiću od 7 do 3. Uzimaću Aleksu iz obdaništa svakog dana. Vreme je potražiš posao, pička li ti materina!
    Još par minuta je ležao tu i ukapirao da nema šanse sada da zaspi, dok nad njim lebdi hiljadu ženinih pitanja. Ustade, uze jastuk i ode u Aleksinu sobu. Videvši ga kako bezbrižno spava sa obe ruke visoko iznad glave, obuze ga neverovatan osećaj ispunjenosti i najzad shvati: ''Ima već četiri godine i jedan dan kako sam postao basnoslavno bogat, a da to do danas nisam ni znao''. Sutra će opet ustati rano. Pozvaće na posao da javi da je bolestan i ide sa Aleksom na Kosmaj na ceo dan. Već sledećeg trenutka zaspa pored sina kao klada.
    Negde u isto vreme u Dalasu, država Teksas, najstarija kćerka naftnog magnata je nestrpljivo čekala rezultate devete veštačke oplodnje nadajući se pozitivnom ishodu ovoga puta.