Prijava
  1.    

    Beć

    Kraj sveta, po drevnom predanju Romulanaca.

    Mesto nakon kog se nalazi samo oštra ivica preko koje se pada u provaliju bez dna. Opet, iako je na samoj periferiji sveta, Beć je mesto puno čudesa i svaki Romulanac koji ode tamo vraća se posle dužeg vremena šatiran, u merdži, sposoban da napravi svadbu od tri dana za koju mož' i Šabana da angažuje i pun čudnih priča o raznim mestima, stvarima i ljudima koje je tamo sreo.

    Vraćaju se sa decom koja su obučena k'o Džogani i slušaju muziku na mobilnim telefonima sa tać skrinom gde nema dugmića, nego samo pipkaš po ekranu, a on svira šta o'š.

    Mesto do kog se teško dolazi, ali kada se nađe put, počinje život drugačiji od ovog u Srbiji gde se boriš za svaku sekundarnu sirovinu, svaki karton, šaht i svaku šaku siće koju ugledaš.

    Avatar: Đedaj, kako je rek'o Ajet da će da nas odvede u Italiju kod Đanga?
    Džedaj: Pa reče nešto vozom do Bar, pa na ćamac, pa malo pred obalu u vodu i plivamo do tamo. Čekaće nas čika Đango, il' Đasmin na obali i pravac u luna-park.
    Avatar: Ne znam Đedaj. Nešto mi tu smrdi, a nismo mi. Kao da sam pred Paradu Romulanaca vid'o Đasmina u gužvi s' prangiju. Kao da je on upuc'o tatka i Ljubu Aličića.
    Džedaj: Ma jok bre Avatar. To mora da je bio neko što liči na Đasmina. Što bi on upuc'o tatka?
    Avatar: Evo ne znam Bogu mi. Možda je Đango 'teo tatko d'umre.
    Džedaj: U bre Avatar. Pa što bi Đango 'teo d'ubije tatka? A i Ljuba Aličić je Đangov omiljeni pevač.
    Avatar: Ne znam, K'o d'imam neki osećaj loš. Nešto mi se sve čini k'o da Pejđer nije Đangov sin, nego od našeg tatka, a Đango je to sazn'o. Ja neću u Milano. Idem u Beć.
    Džedaj: A kako ćeš da stigneš u Beć?
    Avatar: Mama reče da Keba tamo peva u subotu, a pošto je ona kod njega sa Bicom i ja ću da probam tamo sa njima d'odem. Taman da gledam tatka malo, da mu se ne desi zlo neko, makar dok sam u Beograd. Nešto se kuva ovde Đedaje, a nije maćka.
    Džedaj: A šta ja da radim Avatar?
    Avatar: Idi u Milano i probaj da saznaš šta se desilo. Pozdravi Pejđera i reci mu da ga volim k'o brata. Da ćemo se videti uskoro. I čuvaj se Đanga. Kvaran je k'o tatkov kutnjak.

    U istom trenutku u zgradi Vlade:
    Dačić: Borise ajde. Stigli su i Miško i Đilas.
    Tadić: Evo bre debeli. Pričam telefonom. Izvinite gospodine Šumaher. Da, gospodine Šumaher. Obećavam da ćemo saznati ko je to uradio i brzo reagovati. Ništa ne sme da ugrozi naš evropski put. Razumem. Hvala Gospodine Šumaher. Pozdravite i Jorisa u moje ime. Do viđenja.
    Mišković: Jesi završio sa ljubljenjem dupeta? Imamo problem ovde.
    Tadić: Nemoj tako da nazivaš moju evropsku strategiju. Ja to radim zbog naroda.
    Mišković: Ne seri bre. Ostavi tu patetiku za televiziju.
    Tadić: Uspeo sam da ispeglam situaciju. Neće nas oštro kazniti. Samo treba da primimo još pedeset hiljada Cigana iz Evrope kod nas i da primimo koju hiljadu Arapa iz Francuske, ali kao fora da su Cigani. Džilas će ih negde već ugurati.
    Mišković: Samo ne kod Belvila. Jedva sam se otarasio Halidove favele.
    Đilas: Nemojte tako sa mojim narodom. Srce mi se pocepalo kada sam morao da ih na onaj način raselim odande. Dobro, sastavilo mi se srce kada sam video račun u banci, ali ipak, oni su moj narod. Molim malo poštovanja za njih.
    Mišković: Dobro Džilas, znamo koliko voliš svoj narod, ali imamo mi većih problema ovde. Ono na paradi nije trebalo da se desi. Trebali su malo oni iz Obraza i 1389 da divljaju, tu dođu ovi Ivicini batinaši i mirna Bačka. Nije trebalo da dođe do pucnjave. Ko je to pucao?
    Dačić: Pa prema našim operativnim podacima....
    Tadić: Molim te Ivice, spusti taj jagnjeći but dok pričaš i obriši mast sa brade, odvratno mi je da te gledam takvog.
    Dačić: Khm....pa prema našim operativnim podacma na Envera i Ljubu je pucao Đasmin Kojić. Plaćeni ubica Enverovog šogora Đanga, operater na ringišpilu u luna-parku i Kebin nepriznati sin. Izgleda da je Enver jebav'o Bicu, a ona je Đangova žena i onda je ovaj odlučio da se sveti.
    Tadić: Pa šta čekamo onda? Izdajte interpolovu poternicu za tim Đangom. Moramo odmah da ga uhapsimo. Hans i Joris će biti prezadovoljni. Ivice reaguj!
    Dačić: Pa 'teo sam ja, ali Miško ima ideju koja dobro zvuči.
    Mišković: Ja sam mislio da ne radimo ništa po tom pitanju.
    Tadić: Kako ništa? Unija će nam skočiti za vrat. Naš evropski put.....
    Mišković: Začepi Kluni i slušaj. Svalićemo sve na onog Mladenovića iz Obraza. Kao on je pucao. Ionako je dežurna mušterija za sve. Postavićemo mu neki pištolj, poslaćemo policiju, a B92 će da obavi ostalo. Možemo i Insajder neki da napravimo. A Enver....on zna suviše. I o Ratu favela i povezanosti istog sa Belvilom. I o tajnim motivima Parade Romulanaca. A video nas je zajedno i sigurno je sabrao dva i dva. Ako on umre svi dobijamo. Evropski put je spašen. Krivca imamo, Romulanci su mirni, možemo da nastavimo sa našim poslovima, nema negativne kampanje pred izbore i još plus ne moram da Enveru dam onu, kako oni kažu, garniseru što sam mu obećao, što mi je taman para za jedan miran odmor od pet dana na Havajima. A oni neka se ubijaju. Misiš da će nekoga biti briga za par mrtvih ganfera?
    Đilas: Ponavljam, ovde govorite o mom narodu. Mojoj krvi. Ja jesam riđ i beo, ali mojim venama teče Romulanska krv.
    Mišković: Ti ostaješ gradonačelnik, izgradićeš još jedan most, ukrasti na njemu još jedno sto miliona i to je to.
    Đilas: Ja zadovoljan.
    Tadić: Pod uslovom da pobedimo izbore. Ako se Toma dočepa ovoga, mogu da nas i pobede.
    Mišković: Ko? Naprednjaci? Hehehehe daj ne zasmejavaj nas.
    Tadić Odlično. Onda sledeći sastanak posvećujemo predizbornoj kampanji i novoj pobedi.
    Đilas: U vezi toga gazda. Imam jednu ideju. Da ideš po Srbiji i maziš krave, ljubiš oranicu i tako to....
    Tadić: Nećemo sada o tome. Moram da zovem Hansa ponovo, a i Josipović me zove na vikend u Hrvatskoj. Kada dođem nazad pričaćemo.

    A u istom trenutku na VMA:
    Keba: Ljubo! Ljubo jesi budan?
    Ljuba Aličić: Jesam Kebo, al' sve me boli. Ko nas uneredi tako?
    Keba: Kažu na TV da su neki Matematićari bili.
    Ljuba Aličić: Kukuuuu, pa kako ću u Beć sada da pevam sa tobom kod gazda Toze. Propade mi 'iljadu evra?
    Keba: Povešću Đejku. Staviću mu periku sa ovom tvojom frizurom i niko neće primetiti razliku.
    Ljuba Aličić: Kako bre neće Kebo. Asmo kar. Pa znaš li ti kol'ki je Đejka? Metar i japanski kurčić.
    Keba: Ma provuć'emo se nekako. Moram d'idem tamo. Vodim Đeljanu i Bicu na sigurno. Izgleda da će i Avatar sa nama. Je l' se Enver budio?
    Ljuba Aličić: Nije. Još je u komi.
    Keba: Možda opet pokušaju da ga ubiju.
    Ljuba Aličić: Ne brini. Fanki Đi i Baki Bi Fri uskoro dolaze da ga čuvaju. Oni znaju karate.
    Keba: Dobro Ljubo, odmaraj. Don'o sam ti pomoranđe. Odo' sad.
    Ljuba Aličić: Čuvaj se. Javi se kad se vrneš.

  2.    

    Beč

    Grad koji Turci nisu mogli osvojiti iz dva pokušaja a Romi uspeli iz prvog, angažovanjem armije fizičkih radnika.

  3.    

    Beć

    Beć je grad pored Viene.

    Lik1: Gde živiš sada?
    Gasterbajter: U Vienu, kod Beća.

  4.    

    Bec

    najveci srpski grad u svetu, posle Cikaga, naravno

  5.    

    Beć

    Grad u kojem se domacini na Prater stadionu,kad igraju protiv nogometnih reprezentacija Turske,Srbije i Hrvatske osjecaju poput gosta.

  6.    

    Beć

    to je najveći grad u Austriji , a glupi Austrijanci uopšte ne znaju da postoji. Nigde ga ne stavljaju na putokaze i ako oćeš da stigneš tamo moraš najpre u Vienna

  7.    

    Beč

    Grad u kome ti je cigan poslodavac.

  8.    

    Beč

    Glavni grad Austrije,gde nasi ljudi idu da rade,budu tamo 30 godina i ne nauce ni rec nemackog!

    Vo u Bec ,Vo iz Beca!!!

  9.    

    Beć

    Inače Beč, najčešće pominjano mesto boljeg života kod cigana u nas.
    Ili je neki od njih bio tamo, ili planira da ode, tako uvek kažedu.

  10.    

    Beč

    Posle Beograda, Niša i Novog Sada, najveći srpski grad