Prijava
  1.    

    Beskonačnost jednog jogurta

    Jogurt nikad ne možemo popiti do kraja. Čak i kad mislimo da je flaša prazna, uvek se zbog svoje gustine, određena količina zadrži na unutrašnjem zidu flaše. Vremenom, pod uticajem gravitacije, ili jednostavnim mućkanjem te dragocene kapi padaju na dno, koje sipamo...dosta bar za trećinu šolje. Malo je, ali bar jedan zalogaj bureka ili kifle neće biti suv.

    Možemo valjda i mi...kao najobičniji jogurt, kada mislimo da nema više ničega u nama, kada smo prebijeni, siroti i demoralisani, da se dignemo iz letargije i pepela...Finalni napor, do postizanja ciljeva.