Prijava
  1.    

    Bezidejnost

    Izvor ponižavajuće nekreativnosti i nepodnošljive dokonosti!

    Rogobatna reč ali do savršenstva dobro opisuje stanje duhovnog ništavila, mentalne lenjosti i unutrašnje praznine.

    To je teška bolset koja se teško podnosi, a naročito teško ako oboleli po svaku cenu ima želju da bude kreativan, produktivan i nadasve KORISTAN.

    Ne treba ga kriviti. On se nalazi u mračnom tunelu i ne vidi izlaz. Treba naći načina da mu se nekako osvetli put.

    Bezidejnost nije nova bolest. U bljeskovima su se epidemije ove bolesti pojavljivale na različitim prostorima i u različitim vremenima. Pojavi se pa zgasne, ali nikako spontano i bez lečenja. Za divno čudo leka za ovu bolest ima i takoreći on je sveprisutan. Recepata za lečenje ima u mnogo nijansi, ali kakav god da je recept on uvek sadrži jedan čarobni sastojak a to je RAD.

    U neka davna vremena jedan Car je bio suočen sa nekreativnošću, bezidejnošću i lenjošću svojih podanika. Problem je rešio na taj način što je podanicima naredio da iskopaju bezbroj dubokih rupa. Malo zatim naredio im je da te iste rupe zatrpaju. I tako nekoliko puta. Posle toga, svi podanici su imali ideju šta i kako da rade u sopstvenim dvorištima. Nije više bilo potrebe za uzaludnim i beskorisnim kopanjem rupa.

    U jednom drugom carstvu se desilo nešto slično. Članovi carstva su vremenom postali bezidejni i brzopleti pa su iz dokonosti radili ama baš svašta. Problem je rešen tako što je Car počeo da zadaje jedan isti zadatak (koji sadrži ideju) svim članovima carstva i na taj način praktično dao ideju svakom članu, okupirao ga, učinio manje dokonim i pružio mu šansu da se dokaže i da bude KORISTAN. Naravno, kreativni članovi carstva su već bili zaokupljeni svojim idejama i nisu pravili probleme Caru, a i on njima.
    I tako su živeli ….