Da bi zvučalo živopisnije umjesto infinitiva, navešću glagole u prvom licu jednine prezenta:
udarim, mlatnem, razvalim, rasturim, uništim, upropastim, raskomadam, rasturim, tučem, udaram, tepam, mlavim, maštrafim, marišem, bijem, razbijem, ubijem, dotučem, šinem, ošinem, ožežem, nakantam, raspametim, dokusurim, išibam, izbičujem, ošajdarim, klepim, žvajznem, mlatim, prebijem, nalemam, izlemam, izdevetam, pretučem, utučem, utucam, rastrgnem, zakoljem, zadavim, izbodem, proburazim, sažgam, dotučem, pocijepam, poderem, oderem, naderem, nabijem, izbijem, prikoljem, koljem, zašarafim, opamprčim, poništim, ovjerim, eliminišem, likvidiram, izrešetam, pokidam, iskidam, izbušim, istranžiram, sameljem, prevaspitam, strefim, drmnem, ošamarim, išamaram,
a tek idiomi:
prebiti ko vola u kupusu, ubiti Boga u nekome, napiti se krvi nekome, najebat' se mamice nekome, doći glave nekome, izmjeniti nečiji lični opis, napraviti mljeveno meso od nekoga, zatreti sjeme nekome, prosuti mozak, nabiti na neomašćen kolac, oči povaditi, tući, a nedati da plače, poslati u vječna lovišta, ...
Siguran sam da sam većinu termina i idioma zaboravio da napomenem, ali i ovo je dovoljno da vidite o kakvom jezičkom bogatstvu se tu radi.
