Prijava
  1.    

    Bolje da je snimio reklamu

    Teško se izblamirao. Toliko teško da bi manji blam bio da ga svaki dan gleda osamdeset odsto radno sposobne populacije, koja premorena dođe kraj TV-a u nadi da će naleteti na neku retardiranu komediju sa Ovenom Gnjilsonom i sličnima. Ali... Naleće na tebe, prodidžija neke pseudosrednje klase kako plačeš nad kesicom nauljanog krompira, ili na tebe kako pokušavaš da siluješ onu sirotu kasu karticom, jer plaćaš sa stilom. Sve u svemu, pojedi to kilo masnih ćevapa i zatupasto posmatraj ženu pitajući je kako će tu svu mast oprati, jer iz sopstvenog iskustva onaj jedan tanjir zagorele kajgane koji si oprao u životu ti je zadao mnogo problema, ali zadrži to između četiri loše zvučno izolovana zida zarad sopstvene bezbednosti i mentalnog zdravlja.

    -Jooooj, brate, kol'ko sam se izblamirala pre neki dan. Spuštamo se mi ono do Aprila, i sad odjednom počeli da idu tragovi krvi. Kap po kap, ali svuda se pojavljuje. I ja se isključih iz razgovora, pratim ja to, kako se mi spuštamo, ide i trag. Na kraju je završio kod ulaza tamo u onu prodavnicu automobila. I ja viknem: ''Aha, to je bio zločin iz ljubomore!'', a čujem ove dve moje: ''Dobar dan!'' Ladno prolazio neki od asistenata, nisam ni skontala dok, posle nisam videla da sam sortirana kod njega na vežbama. A u pičku materinu!
    -Šta se tebi stalno dešava, ja ne verujem, bolje reklame da snimaš, manji blam. U stvari, bolje ne. Tada bi pokušali da te ubijemo, a ovako se samo smejemo.