Banja Luka je poznata po izuzetno lijepim i uvijek dotjeranim curama. Dijelom zbog zaista lijepih i primjetnih djevojaka, a dijelom i zbog stradanja muškaraca u ratovima, naročito Drugom svjetskom ratu, nastala je urbana legenda po kojoj u Banjaluci na jednog muškarca dolazi sedam žena. Takođe, žene više šopinguju po gradu, dok muškarci ili su kući, il na poslu ili u kafani, pa se stvarno čini da ima više žena. Ovo ipak u početku niko nije shvatao ozbiljno dok sami Banjalučani nisu krenuli okolo da se hvale kako kod njih ima cura na izvoz. A i sami su u to počeli vjerovati posmatrajući panoe sa slikama maturanata iz Medicinske škole, jezičkog smjera Gimnazije, Ekonomske škole, ŠUP-a smjer ženski frizer i sl. Pri tome su postajali ćoravi od očiju kad se nađu pred panoom Elektro, Metalske i sličnih škola.
Da ne dužim priču, odnos 7:1 u korist žena je čista glupost. Zamislite samo da je tako! Ogromna većina stanovništva bi bile žene bez partnera. Možda je u poratnim godinama zaista postojao značajan višak žena, ali to može da bude 55% - 45% u vrh glave, a nikako ne 7:1. Jer i žene su stradale u ratu, itekako. Pogotovo Drugom svjetskom kad Ustaše nisu nikoga štedile. Kasnije se taj odnos vratio u normalu, jer se svugdje, pa i u Banjaluci rađa više muške nego ženske djece i to na 100 djevojčica rodi se 106 ili 107 dječaka. Pošto žene duže žive, a i manje su podložne bolesti, one tu prednost muškaraca kasnije prestignu. Današnji odnos žena i muškaraca u Banja Luci, prema najracionalnijim procjenama bi mogao biti otprilike 52% - 48% u korist žena. Sve ostalo je baljezganje.
Ovo ne bi trebalo da naruši reputaciju Banjalučkih cura, već da je popravi, jer što nečega manje ima to je više na cijeni.
