Prijava
  1.    

    Buduća prošlost

    Sipaću benzin i otići odavde. Zvuči kao plan. Budućnost. Bliska doduše, pošto ću to učiniti za par sati... Sipao sam. Moja budućnost je postala prošlost sa zvukom motora. Odlazim. U budućnost? Ili prošlost? Kako već to zovete ovih dana kada čovjek ide dođavola?

    Da li uopšte postoji razlika između prošlosti i budućnosti? Ne vjerujem. Sve što se desilo desiće se opet. Sve što će se desiti, već se desilo. Ima li poente onda reći nekome: ''Ti si moja prošlost'' ? Nema. Ja sam prošlost. A prošlost može imati samo budućnost, ili tačnije buduću prošlost.

    Konfuzno? Jebi ga, život je konfuzan. Svaki uzdah postane istorija onog trena kad napraviš novi. A uzdisaćeš. Nekad od bola, nekad od tuge, nekad kroz plač... Dok jebeš onu sa kojom planiraš djecu. Istu onu sa kojom si planirao budućnost, a koja te ostavila jer si postao odveć mračan za njenu prostodušnu pojavu. Budućnost ne postoji čovječe. Buduća prošlost. Svi smo mi ona.

    Sipaću benzin i otići odavde. Zvuči kao plan. Budućnost. Ipak ne. Nemam kinte. A i trapovi na mečki su u očajnom stanju. Sto dvadeset četvorka. Sijala je. Kao i ja nekad. Koga lažem? Postao sam prošlost onog trenutka kad sam se rodio. Postala si prošlost onog trenutka kad si sišla sa proizvodne trake.
    I ovaj momenat je postao prošli sa zvukom motora. Lijeno se vučemo natrag kući. Još jedan plan je umro prije nego li je i počeo.