Alternativni naziv za deponiju. Ali ne za bilo koju deponiju, već jednu retku, specifičnu, štaviše endemičnu vrstu deponija koje opstaju isključivo po selima i zaseocima Raškog Okruga. One imaju svog gazdu, seljaka, koji ima poveliko imanje (vrednost u hektarima) i koji je odabrao svoj najgori, najzabačeniji i najmanje plodan deo zemljišta za bunjište, tj. deponiju.
Tu se može naći sve od igle do lokomotive počevši od starih, ali nažalost, originalinih ploča domaćih i stranih izvođača, vlasništvo gazdine dece, bombe, pištolji i drugo oružje iz perioda Drugog Svetskog rata (a možda i ranije!), kao i klasičan otpad koji možemo naći na svakom koraku.
-Mama, ti si beše imala neku ploču Carlosa Santane?!
-Da, to je bio original, ali davno je to Nada bacila na bunjište!
Smeće, đubre, otpad.
Goran: Hahaaa, vidi ovu sliku s ljetovanja! Kakav si, katastrofa!
Jovan: Ma daj da to bacim u bunjište! Ne daj bože da to još neko vidi...
Poluprazan frižider iz koga pokušavamo nešto da iščeprkamo poput koke ne bi li se najeli, a da ne moramo da idemo u prodavnicu, jer nas mrzi.
Gomila otpada, bilo u sirovinskom ili u ljudskom obliku.
- Počisti to bunjište, moram se moliti Allahu, Isusu Kristu i Budi kad ulazim u sobu!
..........
- Tajo, daj koju paru, idem s ortacima u grad!
- Dam ti palu preko leđa, bunjište jedno! Moje pare misliš da trošiš na opijanje. Da bar 'oćeš otići kod kakve useljenice iz Moldavije pa da uzgoniš šta, a ne ovako. Ajmo noga!
Bunjište je deo seoskog dvorišta gde se odlaže razno smeće i po kome kokoške vole da čeprkaju dok čekaju nekog nadobudnog petla da ih izgazi i iskljuca po glavi.
Ipak bunjište je i sinonim za neko mesto na ovom svetu gde se zna ko je glavni, baš kao petao na pravom bunjištu.
Danas ovu reč možemo čuti samo u fudbalskim TV prenosima i retko kad na selu.
Komenator prenosa Žilina - Partizan je u toku meča, a posle dva postignuta gola Partizana više puta potcenjivačkim glasom izjavio kako je Partizan bolji tim i da je to dokazao na Žilininom bunjištu.