Prijava
  1.    

    Cokiti

    Kratak i odsečan, zvučan poljubac, niske relativne vlažnosti, u kosu, ređe u čelo, kojim ti neko simbolično oprosti za glupost koju si upravo napravio.

    - Joj, ja zaboravila ovo u rerni! Sranje, ugljenisalo se... Trknuću po drugo pile, a?!
    - Ma jok, daj tu paštetu, i dođi te cokim!

    * * *

    - Mama, dobila sam jedinicu iz matematike, samo zato što sam rekla da je sveska na kockice! Zamisli!
    - Neka si sine, i treba. To su kvadratići, sine, dođi te coki majka....

    * * *

    - Taaataaa, Anja je stala u govno i raznela sve po tepihu!
    - Anja, sine, bravo ti ga, dođi te c... ček, jesi i po mojoj sobi razmeljala?!

    * * *

    - E, zamisli šta mi se desi juče. Krenem lepo, k'o čovek da se obesim, prič'o sam ti ono za Milicu što me isterala i sve to, i pazi, namestim ono ceo setap, luster, konopac, ustvari ono sranje za veš, hoklica... popnem se taman, i 'ladno mi se omakne ta jebena hoklica, padnem dole i cepim glavom o radijator! Glava me od jutros rastura! Vidi čvorugu! Znaš da mi sada nije do bešenja ni malo... da nemaš aspirin?
    - Uf, dođi te cokim.