Prijava
  1.    

    Čovečji život

    Možda mali i malo značajan u odnosu na sav taj svemir i neograničeni prostor, ali, ipak, pojedincu, vlasniku, jako komplikovan, a kratak. Takođe veoma težak za pravilno shvatanje i nikada, ali nikada dovoljno iskorišćen. Najlepša, a i najružnija sećanja iz minulih dana su motivi za što kvalitetniji ostatak tog malog, bedno iskorišćenog života. Kako vreme ide, tako i stepen iskorišćenosti života deluja sve manji i manji, a smrt celu tu priču završava na jedan nadasve prost način i bukvalno nas žive upozorava da ne vredi traćiti život, ali izgleda da je čovečji kukavičluk najjači jer se uporno opire svim upozorenjima.

    '' Sećam se, bio je to najbezbedniji, najtopliji, najlepši deo mog života. Bar za sada. Bio sam šesti ili sedmi razred. Klinac, ali dovoljno star da razume i kvalitetno pamti. Tih par leta su bila izvanredno vedra i topla. Čini mi se da čak nije bilo ni komaraca, muva i sličnih pošasti, ili je prosto moje sećanje previše pristrasno.
    Slika je samo jedno toplo letnje predvečerje, jedna porodična kuća, roštilj, lopta, mačka, porodica i bezbrižan san, ali dovoljno jaka slika da da do znanja ću tu sliku gledati samo u tom sećanju ako uspem da ga sačuvam, bar ovako pisano. Još mi i govori da sam iako ovako mlad, pregazio neke od najlepših životnih trenutaka kojih tada nisam bio svestan koliko su važni i kako sa vremenom ne smem da se razbacujem.
    Ali šta ću kad sam kukavica? Kad ne smem da se potpuno oslobodim svih lanaca modernog života i izađem iz svakodnevne kolotečine i krenem tamo gde JA želim? I zašto od potencijalnih 60 kvalitetnih godina da pravim 10 jednoličnih?

    Život jeste čudo. ''