"Čujemo/Vidimo se obavezno!" je uobičajna metoda za završetak dosadnog, napornog razgovora u srpskom jeziku. Koristi se u situacijama kada (najčešće sasvim slučajno - u gradskom prevozu, u samoposluzi) nabasate na nekoga ko vam je nekad davno bio poznanik, poludrugar ili ste ga vidjeli ukupno 3 puta u životu. Moguće je da je pukušavao da vas muva ako ste različitog pola. Prednost ove metode je ta što se dosadan razgovor prekida velikom lakoćom , a pri tome zadržavate prijateljski i nasmijan stav.
Osoba A (dosadna strašno): Hej, Dačo brate, pa đe si ti, nijesam te vidio 100 godina!
Osoba B (ja, neopisivo zanimljiv): (neprijatna tišina dok pokušavam da se sjetim imena osobe A) - O pa đe si, šta se radi! (lažni osmjeh prijateljstva)
Osoba A: Ma ništa, znaš kako ide, malo se gura fakultet, malo se izlazi, ništa posebno. Kako si ti, kako su tvoji?
Osoba B: Dobro su svi, ja sam dobro, smaram se uglavnom, evo baš krenuo do drugara da gledam neki fudbal. Reci mi jesi tu? Jesi još uvijek na onom broju?
Osoba A: Jesam, jesam, 06....
Osoba B: E super, ajde baš da se čujemo i da popijemo neko pivo i da se ispričamo! (lazni drugarski osmjeh na 120%)
Osoba A: Važi brate!
Osoba B: Ajde, čujemo se i gledamo obavezno!
