Prijava
  1.    

    Da kažem ja tebi

    Fraza kojom se svaki verbalni duel lagano, pobednički privodi kraju. Posle mudro osmišljenog odgovora, na elegantan način se potapa poslednja izgovorena misao sagovornika sa porukom "Više sreće drugi put".

    - Ne znam ja na koga je Mare nasledio kockarske gene. Otac mu je dobar čovek i domaćin, deda isto tako bio.
    - Baš na tog oca kog ti sad veličaš, dedi svaka čast.
    - Šta pričaš? Čika Radoje je sve stek'o, sve mu je obezbedio. Ovaj ništa nije znao da ceni, sve je prodao da vrati dugove.
    - Čika Radoje je, koliko se ja sećam, jedno vreme bio kamiondžija. Posao mu je zahtevao da bude trezan, ali je on kao i ostali bio alkos i rizikovao je da ga izgubi, što se i desilo. Posle toga je otišao u Austriju i nije dolazio dve godine jer je radio na crno, a ovde ostavio mladu ženu samu u najboljim godinama. Kad je dolazio stavio je, iz pitaj boga kog razloga, lažne tablice na kradena kola koja je ubrzo nakon toga slupao vraćajući se mortus pijan sa svadbe. Dakle, radeći na crno rizikovao je da bude uhvaćen i deportovan. Ostavivši ženu rizikovao je da ga ista napusti jer joj, verujem, nije bilo nužno da sedi sama k'o raspuštenica. Vozeći auto sa lažnim tablicama takođe je rizikovao da ode u robiju, samo na mnogo duži vremenski period. Rizik, prijatelju moj, je kockanje da kažem ja tebi. I kakav je to domaćin?!