Ili sindrom neupamćene radnje, najefikasnije je sredstvo za suzbijanje dobrog raspoloženja.
...I konacno smo krenuli na more :D, sve je OK, raspoloženje na nivou, zezanje, smijeh,.... djeluje kao da će tako da potraje,..... kad na 313-tom kilometru, javlja se (iz čista mira) misao „da li sam isključila šporet?!“ – DLSIŠ sindrom.
U početku to je lagana i sporadična misao, ali kakao vrijeme odmiče zauzima sve veći udio u razmišljanju. Razradjuju se mogući scenariji toga šta se dešava kod kuće, od varijante da je šporet ostao isključen, preko varijante da je ostao uključen ali da je pregorila ringla, do najtežih odlika požara u kvartu. Neprimjetno se uključuje radio i osluškuju vijesti ne bi li javili eventualnu havariju na vjestima u stilu, „u ulici toj i toj vatrogasci već sat vremena gase požar koji je krenuo iz stana broj 12 ulaz 5.“ I naravno raspoloženje je daaavno narušeno, čelo namračeno i DLSIŠ sindrom neće posustati narednih 10 dana ljetovanja donoseći mjestimično mračne oblake i težnju da se uključuje radio i preslušavaju vijesti...
