Prijava
  1.    

    Da škljocne

    Da se odradi perfektno i još sa stilom. Bez povuci - potegni, bez drž' - ne daj, već lahko, glatko i bez muke. Kao kad se zatvaraju teške baglame kovčega, ili kad se veštom rukom sklopi pištolj, pa repertira po prvi put... Čuješ to kratko "škljoc" i osetiš zadovoljstvo, lakoću i spokoj.

    - Izvini... Da, ovaj, možda nije pravi trenutak, ali ne želim da rizikujem scenario da se više nikad ne sretnemo... Hteo sam da ti kažem da u ovih pet minuta koliko već neuspešno diskretno ne skidam pogled sa tebe, sam prošao kroz sva čoveku poznata stanja uma, krivio sam vreme leteći od euforije do depresije, šizofreniji sam dao sasvim novu dimenziju i usput upoznao Šredingerovu mačku bivajući i živ i mrtav... Ključao sam i mrznuo, jedno za drugim, jedno sa drugim, više nego Sergej u svim pesmama zajedno. Misli su mi zamućene, tako da ne znam odakle sve ovo dolazi, ali želiš li možda da razmenimo brojeve i da uskoro dogovorimo mali randevu?
    - Ha ha ha, jao sladak si, ali zauzeta sam već na neki način. Evo ti broj ipak, znaš, možemo da se čujemo nekad.

    ...

    - 'Si uzeo?
    - Ma da bre čoveče, još kod euforije i depresije. Do jaja ulov, 500 evra, sve po loju.
    - To care. Ja sam još i broj uz'o, da je tešim sutra, ako me razumeš.
    - Srca nemaš dečko, ali tehnički gledano, čista perfekcija.
    - Škljoc!