Ulaziš kod druga u sobu u studenjaku, na podu čarape koje mogu još koji dan, drugi par naslonjen na zid, na stolu ostaci neke podriguše i druge hrane u poluraspadnom stanju, prozor zatvoren jer je napolju upeko minus, u ćošku neoprano suđe od pre sankcija, iza ormara se verovatno nalaze crkotine pacova i bubašvaba pošto se i oni mršte na studentsku hranu...
— Brate, otvori malo prozor, štipa za oči i nos kol’ko vonja!!
— Brate, zajebi, ’ladno!
— Daj, nek neko onda prdne, da se nadišemo svežeg vazduha!