Upotrebljivo posle niza neuspjelih pokušaja ka ostvarivanju komunikacije sa narodom koji se inače odaziva na sam pomen njihovog imena, gdje se (ime) iz naslova odnosi na onog koji razgovor hoće i da započne.
Aco: Des Mile, šta ima?
(Mile ništa, prođe kraj njega ko kraj turskog groblja)
Aco: Au jebote, al smo nadrkani. E, des Anđo, kako je?
(Anđa ko i Mile, ništa, žurno prošavši kraj njega)
Aco: Vid' ovo. E Rajko, des Rajko!
(Rajko ga isto ne primjeti)
Aco: DOBRO BRE VIŠE, KOJI VAM JE SVIMA DANAS? JE L' TO DANAS DAN IGNORISANJA ACE, A? ŠTA STE SVI TAKO... TAKO... ACOIGNORIŠUĆI???
Joca: Šut' bolan, vidiš da je hem'čarka dala kontrolni, sve keč'na do keč'ne. Sreća tvoja pa s' okasnio.
